Zvončari: razlika između inačica

'''Zvončari''' su su najpoznatiji ophodnici stočarske pokladne magije u Hrvatskoj, a najbogatije zvončarskim skupinama je područje [[Kastav|Kastavštine]]. Uz Halubajske zvončare ([[Marčelji]] i [[Viškovo]]), djeluje još nekoliko skupina iz [[Bregi|Brega]], [[Brgud|Brguda]], [[Mučići|Mučića]], [[Mune|Muna]], [[Rukavac (Matulji)|Rukavca]], [[Zamet]]a, [[Zvoneća]] i [[Žejane|Žejana]]. Zapadni zvončari imaju više manjih zvona oko pojasa, lice im je otkriveno i na glavi nose klobuk sa zelenilom i papirnatim raznobojnim [[Cvijet|cvijećem]] (''krabujosnica''), dok istočni zvončari nose velike (teriomorfne) maske i jedno veliko zvono.

U Kastavštini ''pust'' prestaje na [[Pepelnica|Pepelnicu]], spaljivanjem pusta (pokladne lutke), nakon čega slijedi ''pusna'' večera za zvončare i njihove žene.

 

== Povijest ==

Negdje do [[Prvi svjetski rat|Prvoga svjetskog rata]] zvončari čitave Kastavštine – Halubja i Rukavštine – manje su se međusobno razlikovali nego što je to danas slučaj. I zvončari iz zapadne Kastavštine nosili su maske, no one su samo pokrivale lice. Nakon što je zapadna Kastavština [[Rapalski ugovor|Rapalskim ugovorom]] [[1918.]] godine potpala pod vlast [[Kraljevina Italija|Kraljevine Italije]], došlo je do zabrane nošenja maski; pa je zvončarima u tom dijelu Kastavštine preostala ''krabujosnica'' ili ''klobuk'', šešir sa zelenilom i cvijećem od [[papir]]a. Uz zvončare iz Rukavca, takav tip oglavlja imaju i zvončari iz sela Zvoneće, Bregi, Mučići, Brguda, Vlahovog Brega i Korensko. Istočni dio Kastavštine ostao je unutar granica [[Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca|Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca]] i ta je povijesna činjenica rezultirala očuvanom zoomorfnom maskom u Halubju. I ta se maska, međutim, posljednjih pedesetak godina bitno promijenila: moderni materijali omogućili su da se od maske koja je više prijanjala uz glavu razvije u masku velikih dimenzija.

 

== Halubajski zvončari ==

 

Halubajski zvončari su stara izvorna skupina iz [[Istok|istočnog]] dijela Kastavštine. Nekad davno ta je regija obilovala pasištima i ovcama. Kad bi pljusnula teška kiša, pastiri bi se sklanjali u kolibice od [[kamen]]a, [[Drvo|drva]] ili slame, zvane ''halube''. Prema starijim su pričama pastiri u [[proljeće]], idući za ovcama u [[Šuma|šume]] podno [[Platak|Platka]], navlačili ovčje kože i vješali oko struka kravlja zvonca, odvraćajući tako zle sile od svojih životinja. Vjerovali su da im zvona donose sreću, čine dobro, neprestano zvoneći kroz gusto crnilo neprohodnih šuma, vjerovali su da uroke zvonjavom uranjaju duboko u zemlju.

Na dan [[Sveti Antun Pustinjak|Svetog Antuna Pustinjaka]], ([[Poklade#Antonja u Kastvu|na Antonju]]), [[17. siječnja]] u Halubju počinju po starom dobrom običaju pokladne igre i svečanosti. Uvečer toga dana oglase se ''Antonjski rogovi'', najavljujući početak poklada.

Svoj pohod po selima Kastavštine halubajski zvončari započinju na ''Pusnu nedeju'' u selu [[Marčelji]], kod nekadašnje gostionice "Pul Bačurkineh". Odatle tijekom posljednja tri dana pusta točno u osam sati ujutro kreću na put. Ophod obično traje sve do sedam sati navečer (osim u ''nedeju'' kada završavaju ranije zbog gostovanja na [[Riječki karneval|Riječkom karnevalu]]). Prvi pisani podaci o toj tradiciji dolaze iz [[1860.]] godine, kada je devetorica stanovnika iz sela Marčelji od jedne [[Maribor|mariborske]] ljevaonice naručilo devet zvonaca koji su imali obujam od sedam do devet [[Litra|litara]]. Bio je to prvi ozbiljniji začetak zvončarskog društva kakvo danas poznajemo.

Prvo [[Etnologija|etnološko]] istraživanje halubajskih zvončara provela je ekipa [[Etnografski muzej u Zagrebu|Etnografskog muzeja]] iz [[Zagreb]]a od 7. do 9. veljače [[1932.]] godine. Božidar Širola (rodom iz Kastva) je [[1934.]] godine objavio opis [[Mesopust|mesopusnog]] običaja u Kastavštini.

 

=== Udruga halubajskih zvončara ===

Udruga halubajskih zvončara danas broji 270 odraslih članova, a s dječjim pomlatkom zvončarića taj se broj penje i do 400 članova koji vole i štuju ovu tradiciju. Puhanjem u rog na dan Sv. Antuna Pustinjaka zvončari obilježavaju početak poklada.

 

== Zvonećanski zvončari ==

 

== Žejanski zvončari ==

Žejanski zvončari dolaze iz krajnjeg naselja Općine [[Matulji]], i imaju nešto drugačiju opremu i ponašanje nego zvončari Kastavštine(Halubajski, Rukavački, Zvonećanski i dr.). Sami stanovnici Žejana još upotrebljavaju žejanski govor koji je srodan rumunjskom jeziku. Pust kod njih počinje već [[6. siječnja]] ophodom zvončara po [[Žejane|Žejanama]] i vješanja pusta u središtu naselja.

Zvone uvijek u paru, posebno usklađena koraka, s ovčjim kožama na leđima i s tri zvona. Oglavlje im se sastoji od šešira pokrivenog papirnatim ukrasima s kojeg se spuštaju duge raznobojne trake koje im sežu gotovo do poda i pokrivaju mornarsku majicu i [[Bijela|bijele]] hlače. Mnoge od tih karakteristika mogu se u sličnim varijantama pronaći i kod pokladnih grupa u susjedstvu, tj. u sjevernoj Istri, južnim djelovima Slovenije i sjeveroistočnoj Italiji.

 

== Povezani članci ==

* [[Poklade]]

* [[Riječki karneval]]

* Ivan Lozica, Hrvatski karnevali, Golden marketing, 1997. g., Zagreb, ISBN 953-6168-29-4

* Lidija Nikočević, "''Se za stare užance'' - Promjena značenja pokladnih običaja u zapadnom dijelu Kastavštine" u: Liburnijske teme 9, Općina Matulji i Katedra Čakavskog sabora Opatija, Opatija 1996.

 

== Vanjske poveznice ==