Razlika između inačica stranice »Hrvatski narodni savez Bosne i Hercegovine«

bez sažetka
Znajući da značajnu ulogu u vođenju politike ima predsjednik stranke, skupina tada visoko pozicioniranih članova HDZ-a, na čelu sa [[Krešimir Zubak|Krešimirom Zubakom]], odlučila se na predstojećem 5. Saboru HDZ-a predložiti kandidata [[Božo Ljubić|Božu Ljubića]] za mjesto predsjednika HDZ-a BiH. Ljubić je tada slovio za umjerenog političara koji je imao sluha za probleme Hrvata Središnje Bosne i Posavine te za političara koji se svojim javnim djelovanjem u to vrijeme ograđivao od ideje napuštanja prostora na kojima su stoljećima živjeli Hrvati u BiH. Kako je tada HDZBiH još uvijek bio pod jakim utjecajem [[HDZ]]-a Hrvatske, ideja je bila isposlovati potporu za Ljubića, u čemu se, nakon višekratnih konzultacija u [[Zagreb]]u i [[Mostar]]u, uspjelo. Izbor Ljubića za predsjednika HDZ-a trebao je osigurati minimum jamstva da će HDZBiH početi na isti način tretirati cjelokupni hrvatski korpus u BiH te će profilirati HDZBiH i učiniti je suvremenom proeuropskom strankom. Međutim, unatoč i osobnoj podršci predsjednika [[Franjo Tuđman|Tuđmana]]{{fact}}, u ozračju neviđenih pritisaka pa i otvorenog vojno-političkog puča koji je u cijelosti demaskirao stvarnu politiku i namjere tvrde struje HDZ-a, Božo Ljubić odustaje od kandidature i na čelo HDZ-a BiH izabran je [[Ante Jelavić]], izdanak tvrde struje, a zapravo skupine koja je svoje osobne interese maskirala tobožnjom brigom za nacionalne interese [[Hrvati Bosne i Hercegovine|Hrvata u BiH]]. Tada veći dio zastupnika HDZ-a iz Središnje Bosne i Posavine nisu prepoznali kako je na Saboru HDZ-a zapravo iskazan neposluh Tuđmanu, nego su čak naivno i povjerovali da je politička igra upravo režirana na [[Pantovčak]]u. U intervju objavljenom u «Globusu» predvodnik pobune, [[Ljubo Ćesić Rojs]], javno je priznao {{fact}} ono što su utemeljitelji NHI-ja znali i te 1998. godine i zbog toga su odlučili dići svoj glas protiv takve politike. Dakle, skupina razočaranih, ali nadasve ponosnih izaslanika, većinom iz Posavine i Središnje Bosne, a nije bio zanemariv broj i iz Hercegovine, koji su davali podršku preostalo je ili slegnuti ramenima ili se organizirano suprotstaviti sve izglednijoj namjeri potpunoga zanemarivanja interesa značajnog broja Hrvata koji su se opredijelili za život unutar BiH. Prevladala je druga opcija i započeli sastanci, razgovori i dogovori o budućem političkom djelovanju. Zanimljivo je da ubrzo nakon 5. Sabora HDZ-a BiH u Mostaru predsjednik Tuđman, unatoč osobnom protivljenju izboru Ante Jelavića, ipak primio nasilno izabrano vodstvo HDZ-a BiH, čime je tada definitivno bilo jasno kako je njegova moć u HDZ-u, umanjenja, a autoritet narušen.
 
Nakon spajanja prvi zajednički predsjednik nove stranke HSS-NHI postaje prof.dr.Marko Tadić. Dolaskom na čelo stranke predsjednice [[Ljiljana Lovrić|Ljiljane Lovrić]] [[2009.]], stranka se reformirala i otvorila prema narodu i medijima. Popularnost stranke i njihove mlade predsjednice je prema svim anketama u samo pola godine porasla za gotovo 100%. Ono što je bilo najneočekivanije jeste približavanje stranke HDZBiH-u, što je izazvalo potrese u stranci. Točnije, mlada i agilna predsjednica zeljela je zavrsiti udbaško poglavlje unutar nekadašnjeg HSS-a i NHI-ja, te dati šansu mladim nekompromitiranim ljudima. Krešimir Zubak i njemu podobni u javnosti su se oduvijek predstavljali, a sarajevski mediji to čine i danas, kao "zaštitnici" Hrvata Središnje Bosne i Posavine. Koliko su zaista i bili takvi mlada Ljiljana Lovrić brzo je shvatila nakon dolaska na čelo stranke. Jedina vodilja tih ljudi bio je godinama osobni interes a stupanj njihove ucjenjenosti od strane međunarodne zajednice zbog ratnih djelovanja došao je do stupnja kada nisu imali nikakvu šansu samostalno djelovati ili promišljati. Cijenu koju Zubak godinama plaća za neodlazak u Haag jeste slijepa poslušnost OHR-u. Lovrić je to vrlo brzo procijenila i željela se odmaknuti od takve u cjenjivačke poltronske politike, zobg čega nije nikada kao ni do dan danas bila miljenica Međunarodne zajednice u BiH. Lovrić je vrlo brzo shvatila kako u stranci postoji dupla linija zapovijedanja i preduhitrila je namjere koje su se planirale zadnjih nekoliko godina a to je stvaranje i ozivljavanje nove Alijanse za promjene, sto je u hrvatskom narodu u BiH budilo gađenje jer su se u tom periodu desila najveća institucionalna degradacija Hrvata u BiH. Pokušaj oživljavanja Alijanse za promjene nije uspio zahvaljujući mladoj predsjednici. Međunarodna zajednica i sarajevski politički krugovi to joj nikada neće oprostiti jer se nije ponašala po modelu koji su oni isplanirali. Ali, Ljiljanu Lovrić je hrvatski narod u BiH doživio kao heroja koji je spasio većinsku izbornu volju jednog cijelog naroda.
Nakon spajanja prvi zajednički predsjednik nove stranke HSS-NHI postaje Krešimir Zubak. Dolaskom na čelo stranke predsjednice [[Ljiljana Lovrić|Ljiljane Lovrić]] [[2010.]], stranka se približila HDZBiH-u, što je izazvalo potrese u stranci.
 
Slijedom toga nakon izbora 2010. Ljiljana Lovrić odvaja HSS od ostatka stranke, koja opet djeluje kao NHI i nestaje sa političke scene u BiH.
 
==Izvori==
Anonimni suradnik