Vjerska glazba: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
[[Pjevanje]] i [[glazba]] su odvajkada bile temeljne sastavnice vjerskih [[obred]]a gotovo svih [[religija]], a posebice u judeokršćanskoj tradiciji. Takva glazba, koja je u službi bogoštovlja i [[pobožnost]]i, naziva se '''religijska (vjerska) glazba'''. U [[kršćanstvo|kršćanstvu]] su s vremenom određeni glazbeni oblici poprimili [[liturgija|liturgijske]] odrednice, za razliku od onih koji su neliturgijski. Tako se za [[kršćanska glazba|kršćansku glazbu]] u uporabi nalaze nazivi '''[[sveta glazba]]''' i '''[[duhovna glazba]]''', koji nisu istoznačni. U [[Katolička crkva|Katoličkoj Crkvi]] pak se je razvila posebna [[crkvena glazba]].
== Sveta glazba ==
Pojam ''sveta glazba'' – ''musica sacra'' potječe iz druge polovice 19. i s početka 20. stoljeća. To je, zapravo, bio povijesni trenutak kada se rađala želja da se crkvena glazba reformira, tj. obnovi, odnosno da joj se pridodaju obilježja koja je razlikuje od profane. To je preuzeo i [[Drugi vatikanski koncil]] kada govori o liturgiji i svetoj glazbi. Raspoznajni znak ili bitno obilježje te glazbe, tj. pridjeva ''sveta'', u dokumentima Drugoga vatikanskoga koncila nije vezan za stil glazbenoga pisanja, nego za odnos između pjevanja i liturgijskoga čina.
Ako dakle Drugi vatikanski koncil još govori o ''svetoj glazbi'', definicija koju daje u Konstituciji o svetoj liturgiji ''[[Sacrosanctum Concilium]]'' vrlo je različita od one koja je dotada bila poznata: »Stoga se svetom zove ona glazba koja je stvorena za obavljanje bogoslužja i koju resi svetost i pravilnost oblika.« ([[Pio X.]], ''Tra le sollecitudini'', br. 2) Naime u Konstituciji ''SC'' govori se o svetoj glazbi, koja je »to svetija što se tješnje poveže s liturgijskim činom«. Samo takva glazba se s pravom može nazvati liturgijska glazba.
Naputak ''[[Musicam Sacram]]'' ističe da sveta glazba podrazumijeva specifičnu »narav« i »cilj«, shvaćene već od početka, od autora, sa željom da se što više prilagodi svetosti liturgije, kojoj treba postati »potreban i sastavni dio«. Biti »obdarena svetošću i pravilnošću oblika« znači da treba imati posebnu predispoziciju njezina konkretnog uvrštavanja u obred, za razliku od druge glazbe, različite naravi i svrhe. Prema tome sveta glazba nužno ima liturgijsku dimenziju. Naime liturgijska glazba je ona sveta glazba koja se može konkretno uvrštavati u bogoštovlje. Ona osim neophodne svetosti posjeduje određena obilježja liturgijske svojstvenosti i funkcionalnosti, kao što su:
1. neophodan službeni liturgijski tekst (uzet iz ''[[Biblija|Svetog pisma]]'', iz liturgijskih knjiga, iz [[patristika|patrističke]] literature) ili tekst odobren od odgovornih crkvenih vlasti;▼
▲1. neophodan službeni liturgijski tekst (uzet iz ''[[Biblija|Svetog pisma]]'', iz liturgijskih knjiga, iz [[patristika|patrističke]] literature) ili tekst
2. specifična »pripadnost«, tj. precizna podudarnost između onoga što se izvodi i obreda koji se slavi i liturgijskoga vremena u kojemu se slavi;
Line 18 ⟶ 17:
Svetom glazbom Katolička crkva smatra ove sadržaje:
1. [[Koralno pjevanje]]. Sve do Drugoga vatikanskoga koncila koralno je pjevanje bilo »službeno« pjevanje katoličke liturgije, ali i poslije Koncila ono i dalje ostaje prvom crkvenom glazbom i uzorom svim ostalim oblicima crkvene glazbe. Stoga i danas papa [[Benedikt XVI.]] u [[apostolska pobudnica|apostolskoj pobudnici]] ''[[Sacramentum Caritatis]]'', br. 42, ponovno ističe: »Naposljetku, vodeći računa također i o različitim usmjerenjima i različitim tradicijama dostojnima svake pohvale, želim, kako su to tražili sinodski oci, da se prikladno vrjednuje [[gregorijanski koral]], kao pjevanje vlastito rimskoj liturgiji.«
2. [[Pučka crkvena popijevka]]. Po svojim obilježjima, crkvena pučka popijevka je najomiljeniji oblik pjevanja vjernika u crkvi, a time pastoralno, tj. [[evangelizacija|evangelizacijski]] najuspješniji. Toga je bilo svjesno crkveno učiteljstvo i na Drugome vatikanskom koncilu te stoga ističe važnost crkvene pučke popijevke u liturgiji. Za pučke crkvene popijevke vrijede sva pravila koja se odnose na liturgijsku glazbu.
3. [[Polifonija]]. Dokument ''Sacrosanctum concilium'', u
4. [[Instrumentalna glazba]]. Kršćanski kult ne traži nužno [[glazbala|instrumente]], za razliku od pjevanja. Glazbala su dopuštena samo ako pomažu pjevanju i izražavaju značenja svetih obreda. Stoga u određenim trenutcima liturgije mogu svirati i sama glazbala, bez pjevanja. Ili, kako veli Drugi vatikanski koncil, da se sviranje na glazbalima u liturgiji dopušta ukoliko ona mogu »crkvenim obredima dodati divan sjaj, te srce veoma uzdići k Bogu i k nebeskim stvarima«. Instrumentalna glazba u liturgiji nije i ne bi smjela biti odvojena od liturgijskoga događanja. Naprotiv, kao i svi oblici svete glazbe, tako i instrumentalna glazba mora biti »služiteljicom« liturgije i mora poštovati zahtjeve svetoga čina. Dakle instrumentalna se glazba, kao i pjevanje, mora po svom obliku i načinu prilagoditi »liturgijskom trenutku«.
| |||