Inkvizicija: razlika između inačica

'''Inkvizicija''' ([[Latinski jezik|lat.]] ''inquisitio'' – traženje, istraga) je naziv za niz originalno [[Katolička crkva|crkvenih]] pravosudnih institucija od [[12. stoljeće|12. stoljeća]] do [[Napoleonski ratovi|Napoleonskih ratova]] na prostoru Zapadne Europe. Utemeljivane su s ciljem borbe protiv [[hereza|hereze]], ali u kasnijim stoljećima im je nadležnost proširena. Neke su, ponajprije [[Španjolska inkvizicija]], vremenom postale čisto svjetovne institucije podložne kralju, potpuno izgubivši kontrolu [[papa|pape]]. Postoji popularno mišljenje o iznimnoj okrutnosti inkvizicije popraćeno egzotičnim brojevima osuđenih na smrt, koje ozbiljna povijesna analiza većim dijelom pobija.

Oko [[12. stoljeće|12. stoljeća]] raznerazna [[hereza|hereze]]vjerovanja, koja je Katolička crkva proglasila herezama, sve su se sve više širile zapadnomZapadnom [[Europa|Europom]], ponajviše [[Dualizam (religija)|dualizam]]. ToOva jevjerovanja biosu vjerskisamim problem,svojim alipostojanjem iugrožavala društvenivlast jerKatoličke jecrkve dualizam,i tvrdećifeudalnih davladara svečiju materijalnoje dolazivlast odCrkva [[Sotona|Sotone]],sakralizirala biokrunidbom podlogakraljeva zai iskorištavanjeproglašavanjem siromašnihmonarhijskog ifeudalnog uređenja utemeljenima gušenjena njihovogBožanskom otporaautoritetu. Stoga [[papa]] [[Lucije III.]] i car [[Fridrik I. Barbarossa]] dekretom ''Ad abolendam'' [[4. studenog]] [[1184.]] osnivaju ''Biskupsku inkviziciju'', tj. daju [[biskup]]ima ovlasti da u svojim [[biskupija]]ma imenuju svećenika (inkvizitora) koji će pokretati postupke protiv "heretika".

''Mletačka inkvizicija'' osnovana je u [[13. stoljeće|13. stoljeću]] u [[Mleci]]ma, ali je ozbiljno počela djelovati tek u [[16. stoljeće|16. stoljeću]] dolaskom [[protestanti|protestanata]]. ImalaSurađivala je predstavnikei svjetovnihsa vlastisvjetovnim vlastima. Zanimljiva je za [[Hrvatska povijest|Hrvatsku povijest]] jer je veći dio Hrvatskog [[Jadran]]a tada bio pod Mletačkom vlašću.

Godine [[1478.]] [[Ferdinand II. Aragonski]] i [[Izabela I. Kastiljska]] uz dozvolu pape [[Siksto IV.|Siksta IV.]] osnivaju ''Španjolsku inkviziciju'' radi obrane društvenih, kulturnih i religioznih vrijednosti katolicizma u zemljama španjolske krune nakon [[Rekonkvista|Rekonkviste]]. U [[Španjolska|Španjolskoj]] su tada zajedno s kršćanima živjeli [[Židovi]] i [[muslimani]] koji su zajedno sa kršćanskim "hereticima" također bili predmetom postupaka inkvizicije. Vremenom se nadležnost Španjolske inkvizicije proširila i na neke svjetovne prijestupe kao što je [[bigamija]] i lov na [[vještice]]. IakoŠpanjolska je bila sastavljena od [[kler]]a, ubrzo je papa potpuno izgubio kontrolu nad Španjolskom inkvizicijom koja je postala čista kraljeva institucija. Ova inkvizicija poznata je kao najokrutnija. Slična, iako manja, bila je [[Portugalska inkvizicija]].

U [[16. stoljeće|16. stoljeću]] pape osnivaju sistem sudova poznat kao ''Rimska inkvizicija'' kao nastavak prijašnje Papinske inkvizicije za područje [[Italija|Italije]], [[Malta|Malte]] i mnogih drugih djelova Europe. Jedan od razloga osnivanja ove inkvizicije bio je papin gubitak kontrole nad Španjolskom inkvizicijom koja je već tada postala sredstvom političke borbe španjolskih kraljeva. Nadležnost joj je bitno proširena i sada je uključivala blasfemiju, čaranje, lov na vještice i [[cenzura|cenzuru]]. Inkvizicija je u ovim područjima bila bitno blaža od svjetovnih vlasti koju su također nadgledali klerici i koja je također bila utemeljena na religijskom autoritetu. OvaInkvizicija inkvizicijaje poznata je po procesima protiv [[Giordano Bruno|Giordana Bruna]] i [[Galileo Galilei|Galilea]]. Najviši sud Rimske inkvizicije bio je ''Sacra congregatio Romanae et universalis inquisitionis seu Sancti officii'', današnja [[Kongregacija za nauk vjere]].

Lošoj fami o inkvizicijama pridonijeli su različiti uzroci: mogućnost pokretanja postupka od inkvizitora, mučenje i česta kršenja samih pravila o zabrani mučenja u slučaju nepostojanja dokaza, ako i kršenje propisa o isključivo jednokratnom mučenju,apsurdnost određenih optužbi (npr. o vještičarenju), progon ljudi s drugačijim vjerskim uvjerenjima ("heretika") političnost Španjolske inkvizicije, razne zloupotrebe u postupcima i kasnija anticrkvena propaganda.

Postupak pred inkvizitorom je mogao pokrenuti bilo tko tužbom, ali i sam inkvizitor na temelju vlastite istrage. Iako se po propisima rezultati te istrage nisu smjeli koristiti kao dokazni materijal, te je optuženi trebao biti oslobođen ako nije bilo drugih dokaza, ovo se u praksi često svodilo na situaciju "kadija te tuži, kadija ti sudi", a nepravednom suđenju je doprinosilo i to što nikakva obrana nije bila moguća. Poricanje krivnje je često korišteno kao dokaz protiv tuženog, odnosno tužene (npr. kod progona vještica).

Bulom ''Ad extirpanda'' pape [[Inocent IV.]] od [[15. svibnja]] [[1252.]] dozvoljeno je mučenje kao metoda iznuđivanja priznanja što se tada naveliko koristilo u "svjetovnom" sudstvu koje su također nadzirali crkveni predstavnici i koje je bilo utemeljeno na religijskim temeljima i monarhijskom i feudalnom autoritetu sakraliziranom od strane Katoličke crkve. Mučenje se smjelo koristiti samo jednom i samo ako su prethodno već postojali dokazi krivnje. Naime, prema tadašnjem shvaćanju niti jedan dokaz osim priznanja nije bio dovoljno jak da bi se nekoga osudilo. Ako optuženi nije priznao zločin na mučenju, morao je biti oslobođen unatoč protivnim dokazima jer se smatralo da se samo radi istine može istrpiti patnja. I glede mučenja je bilo zloupotrebe, primjerice druga tura mučenja bi se proglašavala nastavkom prve, pa tako formalno ne bi bilo prekršeno pravilo o samo jednom mučenju.

Španjolska inkvizicija kao kraljeva institucija je bila često vrlo okrutna i sredstvo političkih igri. Drugi kraljevi tada i prije su znali biti jednako strogi, ali nisu imali instituciju zvanu inkvizicija. Ta okrutnost se očitovala u smrtnim presudama, ponajviše protiv "vještica", kojih je ipak bilo bitno manje od proklamiranih brojeva (od 125,000 procesa pred Španjolskom inkvizicijom 59 “vještica” bilo je osuđeno na smrt).