Collegium Illyrico-Hungaricum: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 3:
Tijekom 16. stolječa kupio je zagrebački [[kanonik]] i veliki [[prepozit]] Pavao Zondi, (Paulus Zondinus 1480-1558) 1552. godine zgradu u [[Bologna|Bologni]] za potrebe studenata iz hrvatske i mađarske. Zavod je nazvan Collegium hungarico-illyricum. Nalazi o se u ulici Cento Trecento. Vlasnici zavoda bili su zagrebački kanonici.
==Osnivač kolegija==
[[Pavao Zondi]] se rodio u [[Bačka|Bačkom]] mjestu [[Sonta|Sonti]]. Radi sukoba između [[Ferdinand I., car Svetog Rimskog Carstva|Ferdinanda I.]] i [[Ivan Zapolja|Ivana Zapolje]] odlazi u Rim. u Rimu je bio član bratovštine Svetog Duha u gdje je upisan 17. lipnja 1519. kao kanonik i kantor bačkog kaptola.
1533. boravi na dvoru [[Klement VII.|Klementa VII.]] i ondje vrši službu apostolskog penitencijara za Ugarsku. Vršio je i razne diplomatske službe.
11. veljače 1536. postaje [[Risanska biskupija|Risanskim biskupom]] i kao takav sufraganom zagrebačkog biskupa.
Redak 9:
Povod za osnivanje ovog tipa kolegija dali su mu osmanska najezda i širenje protestantizma. Uzor je imao u osnivanju kolegija za odgoj klera iz njemačkih zemalja, [[Collegium Germanicum et Hungaricum|Collegium Germanicum]], kojeg je osnovao sv. [[Ignacije Loyola|Ignacije Lojolski]]
Pavao Zondi je 1553. iznajmio kuću senatora Romea Fuksaria. Tu su stanovala prva dva pitomca Ivan i Mihael Zaistovečki, iz [[Zaistovec|Zaistovca]] kod [[Križevci|Križevaca]]. Prvi upravitelj je bio Stjepan Radečić. Utemeljitelj je kupio i imanje od Cesara de Rubeis de Vallata te ugovor o kupoprodaji potvrdio kod gradskog bilježnika u Bologni 7. kolovoza 1553. Imanjem se je uzdržavao kolegij a sastojalo se od polja, vinograda i ladanjske kuće. Iduće godine kupljena je kuća u ulici Cento Trecento.
U svojoj zakladnici od 1. veljače 1557. Pavao Zondi opisao je uvjete za stanovanje u kolegiju. Kolegij je namijenjen za pitomce iz Ugarske i Slavonije. Zondi je i ostavi opis opsega tadašnje Slavonije: „Sclavonia intelligo debet et comprehendi intra Muram, Dravam, Zavum, Colapim ut Voldanum, qvantum diocesis Zarabicensis extenditur, adiunca Posega usque ad Drava ostia, ubi in Danubium se immergit, exclusis provinciis viciinis Carinthia et Carinioa ac Dalmatia, que etiam in Italia Sclavonia vocatur.“ Opseg je obuhvaćao cijelu sjevernu Hrvatsku.
==Djelovanje kolegija==
Djelovanje je bilo uređeno statutom, a polovica pitomaca moralo je biti iz Hrvatske a druga polovica iz Mađarske. Pitomci su trebali biti stariji od 25. godina te imati završenu školu. Pitomci su mogli biti klerici ili laici, neki su plaćali smještaj (convictores), a drugi su boravili besplatno (alumni). U zavodu je pitomac mogao biti 7 godina te studirati, teologiju, pravo ili medicinu do postignutog doktorata. Po dolasku u kolegij polagali su prisegu pred rektorom, te ispit iz latinskog jezika. Jedan od kanonika iz Zagreba je morao biti rektor zavoda. Prvi rektor bio je Stjepan Zelc-Leporinus. U početak je zavod imao četiri pitomca poslije i do osam.
| |||