Otvori glavni izbornik

Promjene

Obrisana 3 bajta ,  prije 7 godina
 
===Proizvodnja===
Za proizvodnju žigica najbolje je drvo od jasike i [[Jela|jelovine]]. Oblikovani štapići oblikovajuobliju se amonijevim fosfatom kako bi se spriječilo tinjanje. Nakon sušenja, jednim se krajem umaču u rastaljeni [[parafin]] i u zapaljivu masu koja se sastoji od smjese gorive tvari, oksidasa i ljepila. Kao goriva tvar služi [[sumpor]] ili antimonov sulfid, a kao oksidans [[kalijev klorat]]. Masa kojom je prevučeno grubo tarilo sadrži crveni fosfor, ljepilo te stakleni prah radi boljega trenja. Trenjem glavice o tarilo prelazi mali dio crvenoga [[fosfor]]a na glavicu i zapali se u dodiru s oksidansom, a vatra se preko parafina prenese na drvce.
[[Datoteka:Welthoelzer DZMG.jpg|mini|Kutija žigica]]
 
===Povijest===
Preteče žigica u današnjem obliku bile su tzv. močilice, s glavicom od smjese kalijeva klorata, šećera i ljepila, a palile su se u dodiru sa [[Sumporna kiselina|sumpornom kiselinom]]. Prve žigice koje su se teško palile trenjem pojavile su se oko 1830.g. u Engleskoj. Napredak je postignut oko 1835. Uvođenjem fosfora u zapaljivu masu. Fosforne žigice lako su se palile međusobnim trenjem pa su bile uzrok čestim požarima, osobito prilikom transporta, a bile su i otrovne. Godine 1844. u proizvodnju žigica umjesto bijeloga uveden je neotrovni i manje zapaljiv crveni fosfor, a od 1848.g. crveni fosfor nalazi se samo na tarilu, pa se žigice mogu zapaliti samo trenjem s tarilom (tzv. sigurnosne žigice). Njihova industrijska proizvodnja počela je oko 1860.g. u Jonkopingu u Švedskoj.
Anonimni suradnik