Henrik III, car Svetog Rimskog Carstva

Henrik III Crni (29 listopad, 1017-5 listopada 1056) je bio car Svetog rimskog carstva (1046-1056) i kralj Njemačke (1028-1056) iz Salijske dinastije. Još dok mu je otac bio živ okrunjen je 1028. kao kralj Njemačke, da bi se osiguralo nasljeđivanje nove dinastije. Poslije smrti Konrada II postaje 1039. jedini kralj Njemačke.

Henrikov portret iz 1040. godine

Prvi pohod na Češku (Bohemiju)

Tijekom prvog obilaska kraljevstva dobivao je priznanje od vojvoda kao novi kralj. Prvi vojni pohod učinio je 1040. u Češkoj, protiv Bratislava I Pšemisla. Bratislav je imao Mađare kao saveznike, koji su upadima uznemiravali i pljačkali. Henrik III Crni je 13. kolovoza 1040. krenuo na Bratislava, ali vojska mu je upala u zasjedu i pretrpio je poraz.

Poslije prevrata u Mađarskoj Bratislav je izgubio saveznika, pa je poražen 15. kolovoza 1041. godine. Potom je bio prisiljen sklopiti mirovni sporazum.

Prvi pohod na Mađarsku

Zbog novih mađarskih napada na Bavarsku, Henrik je 1042. godine objavio rat Mađarskoj. Iz ovog sukoba je Henrik izašao kao pobjednik i zapadne dijelove tadašnje Mađarske je pripojio Bavarskoj.

Mađarski kralj Šamuel Aba je pobjegao na istok. Tijekom 1043, Henrik prisiljava mađarskog kralja na vraćanje podunavskih teritorija Njemačkoj. Ove teritorije je još Sveti Stjepan Mađarski dao Nijemcima. Time se uspostavila granica Mađarske i Austrije, koja je ostala kao službena sve do 1918. godine.

Poslije te pobjede Henrik, kao pobožan kralj koji sanja o "božanskom miru", svima oprašta sve što je bilo i zaboravlja osvetu. Svoje vazale je prisilio na isto.

Podjela Lorene

Kada je 1044. umro vojvoda Lorene, koji je bio vojvoda i donje i gornje Lorene, Henrik je poželio da se vojvodstva nigdje ne učvrste. Vojvodin stariji sin Godfrid lorenski je već vladao Gornjom Lorenom, pa se očekivalo da dobije i donju Lorenu. Međutim Henrik predaje Donju Lorenu mlađem bratu, čime izaziva pobunu starijeg. Henrik poziva braću na izmirenje, ali u tome ne uspijeva. U međuvremenu su se ponovno pojavili problemi u Mađarskoj.

Drugi pohod na Mađarsku

Drugi pohod na Mađarsku je izveden 6. srpnja 1044. s velikom vojskom. Mađari su bili lako pokoreni. Kraj sukoba i poraz pristaša Samuela Abe je označen u bici kod Menfea. Na vlast je postavljen stari mađarski kralj Petar Orse. Samuel Aba je uhvaćen i odrubljena mu je glava.

Petar Orselo se zakleo Henriku na vjernost. Tako je uspostavljen mir između Mađarske i Njemačke.

Nemir u Loreni

Nakon povratka iz rata u Mađarskoj Gotfrid lorenski je tražio saveznike da bi potpuno povratio obje Lorene pod svoju vlast. Pregovarao je is francuskim kraljem Henrikom I. Zbog toga je Henrik III Crni organizirao suđenje Gottfriedu. Gottfried je osuđen, a vojvodstvo mu je oduzeto. On je odmah pobjegao i započeo pobunu i građanski rat.

Tijekom 1045. Henrik je zauzeo Gotdridov zamak i nekoliko drugih dvoraca. Gottfried je uspio zametnuti svađu u Burgundiji, čime stvara Henriku probleme na drugom mjestu, pa je Henrik krenuo na Burgundiju, ostavljajući dio vojske u Loreni. Burgundija je bila smirena i prije Henrikove dolaska. Poslije toga Henrik je uspio zarobiti i utamničiti Gottfrieda Lorenskog i smiriti probleme u Loreni.

Drugi pohod u Italiju

U Italiji su bila tri kandidata za papu, pa se Henrik miješa u taj izbor i postavlja 1046. svog kandidata papu Klementa II iz Bamberga. Osim toga bilo je problema iu Milanu oko toga tko će biti novi vladar. I u taj problem se Henrik umiješao sprječavajući sukobe.

Carska krunidba

Henrik III Crni je okrunjen kao car Svetog rimskog carstva 25. prosinca 1046.

Sa papom je krenuo na jug Italije, gdje je povukao mnoge odluke svog oca Konrada II. Nepopularni Pandulf od Kapue dobiva ponovno vlast nad Kapuu.

Nove borbe s Mađarima

Sa novim mađarskim kraljem Andrijom i najprije je sklopio mir, koji nije dugo trajao. Već 1051. Henrik poduzima treći pohod protiv Mađara. Međutim nije uspio ostvariti trajniji mir. Tijekom četvrtog pohoda opsedao je Bratislavu. Andrija I je pozvao papu za posrednika. Nakon što je Henrik prestao sa opsadom Andrija je povukao sve svoje ponude o plaćanju danka, pa ga papa izopćuje.

Rat i mir u Loreni i Nizozemskoj

Gottfried lorenski je pušten iz zatvora i vraćen mu je bio dio posjeda, ali on se ponovno buni i nalazi nove saveznike Boldvina flandrijskog i Dirka Holanskog, pa je pobuna protiv Henrika postala mnogo veća. Nizozemci su tijekom 1048. pobijedili Henrikovu vojsku, zauzeli Nijmegen, zapalili Verdun i opsjedali Liege.

Međutim tijekom 1049. godine Henrik uspijeva pobijediti i ubiti Dirka Nizozemskog. Henrik je postigao sporazum s danskim i engleskim kraljem, pa Baldwin flandrijski više nije mogao napadati morem, a nije više mogao ni pobjeći carskoj vojsci. Henrik je uspio utamniči i Baldwina i Gottfrieda Lorenskog. Time je konačno u Loreni i Nizozemskoj zavladao mir.

Postavljanja papa

Henrik je postavljao papu za papom. Stekao je vremenom veliku vlast. U Njemačkoj je dodjeljivao vojvodstva i posjede. Time je stekao veliku vlast, ali i neprijatelje.

Normani na jugu Italije

Gaimar IV Salernski uz pomoć Normana osvaja veliki dio Apulije i Kalabrije. Gaimar je potom proglašen vojvodom Apulije i Kalabrije od strane normanskih plaćenika pod vodstvom Williama Otvila i Droga Otvila. Gaimar je priznao normanska osvajanja i postavio je Normane kao svoje vazale. Dakle Gaimar i Normani su bili samoprozvani vladari. Ipak Henrik III je proglasio Draga Otvila izravnim vazalom carske krune. Henrik je izgubio popularnost među Lombardi, a Benevento, koji je bio papski vazal nije priznavao Henrika.

Papa Lav IX je krenuo u rat protiv Normana. Humphrey Otvil sa Robertom Gviskarom je predvodio normanske vojsku i pobijedio je 18. lipnja 1053. u bici kod sivite združenu papinsku i carsku vojsku. Papa je u toj bitci zarobljen.

Važnost

Bio je jedan od najmoćnijih kraljeva. Njegov autoritet se protezao od Njemačke, Italije do Burgundije. Osvajao je teritorije i postavljao je pape. Ipak mnogi smatraju njegovu vladavinu i promašajem zbog problema koje je ostavio iza sebe. Borba za investituru, koja će kasnije uslijediti je velikim dijelom stvar crkvene politike, ali on sam je pridonio problemu svojim postavljanjem papa.

Ujedinio je sva velika vojvodstva, osim Saske, i uspio ih vezati za sebe. hr:Henrik III., car Svetog Rimskog Carstva