Fridrik III., car Svetog Rimskog Carstva: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nova stranica: mini|150px|portret '''Fridrik III Habsburški''' (21. rujna 1415. Innsbruck, 19. kolovoza 1493. Linz) je bio car Svetog r...
 
Nema sažetka uređivanja
Redak 8:
Nakon smrti kralja [[Albert II. Habsburgovac|Alberta II.]] (1438 - 1439) i [[Fridrik IV.|Fridrika IV.]] postao je najstariji član obitelji Habsburga i zaštitnih mladih [[Ladislav Posmrtni|Ladislava Posmrtnog]] (1440 - 1457) i Žigmunda (1446-1490). Izabran je 1440/2/2. godine za novog kralja Njemačke, ali je zbog svoje odsutnosti iz Njemačke okrunjen tek 1442/6/17. godine. Friedrich je pregovarao sa predstavnicima rimokatoličke crkve i sklopio je 1448. godine Bečki konkordat kojim je priznao primat papinstva, dok mu je zauzvrat, uz novčanu nagradu, obećana titula cara Svetog rimskog carstva. Bez obzira na sukobe u Austriji i Ugarskoj, Fridrik se 1451. godine uputio u Rim u kojem se 1452/3/16. godine oženio portugalskom princezom Eleonorom, kćerkom kralja Duartea I (1433-1438).
 
Ofanzivna politika novog osmanskog sultana [[Mehmed II.|Mehmeda II]] (1451 - 1481) i podizanje novog utvrđenja na Bosporu, rumelijskog Hisara, najavili su njegov skori napad na bizantski Carigrad. Nakon potapanja tri mletačka broda, u studenom 1452. godine, Fridrik je uputio Mehmedu II prijeteće pismo u kojem ga je upozorio da će ga ujedinjene kršćanske snage napasti, ako ne prekine blokadu grada, iako u tadašnjoj Europi takvo nešto nije bilo moguće.
 
Njegova politika je stvorila jaku opoziciju njegovoj vladavini, ali se uslijed nesloge [[izborni knezovi|kneževa izbornika]] oko toga tko bi postao novi vladar, uspio održati na vlasti. Nakon smrti Ladislava Posmrtnog 1457. godine, FriedrichFridrik nije uspio preuzeti vlast u Češkoj i Ugarskoj, dok ga je sa posjeda u Austriji potisnuo njegov brat Albert, koji je zauzeo i sam Beč. Albertova smrt 1463. godine je vratila pod njegovu upravu posjede u Austriji, ali su oni bili stalno ugroženi napadima poljskog kralja Jirija Podjebrada (1458 - 1471) iz Češke i ugarskog kralja Matije Korvina (1458 - 1490) iz Mađarske.
 
Tijekom 1468. godine je posjetio Rim i pokušao se s papom [[Pavao II.|Pavlom II]] (1464 - 1471) dogovori oko akcije protiv Osmanlija, ali bez uspjeha. Pregovore o ženidbi svog sina Maksimilijana (1493 - 1519) s Marijom Valoa, kćerkom i nasljednicom burgundijskog vojvode Karla smjelog (1467 - 1477) započeo je 1470. godine, ali je brak realiziran tek nakon Karlove smrti 1477. godine.
 
U ratu s Matijom Korvinom tijekom devete decenije XV stoljeća, Friedrich je izgubio dio posjeda u Austriji, uključujući i sam Beč, u koji je Matija svečano ušao 1485/6/1. godine i pretvorio ga u svoju prijestolnicu. Neposredno poslije toga, Friedrich je vlast praktično predao svom sinu i savladaru Maksimilijanu, koji je 1486. godine izabran za novog njemačkog kralja, poslije čega se Friedrich povukao u Linz.