Suspenzija (kemija): razlika između inačica

U [[kemiji|kemija|kemiji]], suspenzija je [[heterogenaheterogeni]] [[tekućinafluid]] koja sadrži čvrste [[čestice]] koje su prevelike za [[sedimentacija|sedimentaciju.]] Obično moraju biti veće od 1 mikrometra. [[Čvrsta tvar]] je raspršena u tekućini sa mehaničkom agitacijom. Za razliku od koloida, suspenzija će se s vremenom sedimentirati. Primjer suspenzija bi bio [[pijesak]] u [[voda|vodi]]. Čestice čvrste tvari su vidljive [[mikroskop|mikroskopom]] i sedimentirati će se s vremenom ako su ostavljene nesmetano. Koloidi i suspenzije se razlikuju od [[otopine|otopina]] u kojima otopljena tvar ne postoji kao čvrsta tvar, a otapalo i otopljena tvar su homogeno pomiješane.

Suspenzija tekućih [[čestica]] ili finih čvrstih čestica u [[zraku|zrak]] se naziva [[aerosol]]. U [[atmosfera|atmosferi]] se oni sastoje od finih [[čestica]] [[prašina|prašine]] i čađe, [[morska sol|morske soli]], biogenih i vulkanskih [[sulfati|sulfata]], [[nitrati|nitrata]] i kapljica vode.

# 'Fenomen migracije' - gdje različitost [[gustoća]] baze i raspršene tvari dovodi do razdvajanja zbog [[graviracija|gravitacije]]. [[Sedimentacija]] se događa ako je raspršena [[tvar]] gušća od baze.<br>

# 'Fenomen povećanja veličine čestica' - kada se raspršene čestice spajaju i dobivaju na volumenu[[volumen|volumen]]. Ispod su tipovi ovog fenomena :

* Povratni ([[flokulacija]])

* Nepovratni ([[agregacija]])

Mnogostruko raspršenje [[svjetlost|svjetlosti]] zajedno sa vertikalnim skeniranjem je najraširenija tehnika za praćenje stanja suspenzije, zato što prepoznaje i kvantificira fenomen destabilizacije. Koristi se na koncentriranim suspenzijama bez [[razrjeđivanje|razrjeđivanja.]] Kada [[svjetlost|svjetlo]] prolazi kroz suspenziju čestice čvrste tvari odbijaju svjetlost. [[Intezitet]] odbijene svjetlosti je proporcionalan [[količina|količini]] i [[volumen|volumenu]] čvrste tvari u suspenziji. Dakle, lokalne promjene u koncentraciji ( [[sedimentacija]] ) i globalne promjene u koncentraciji ( [[flokulacija]] i [[agregacija]] ) se mogu pratiti i detektirati.

Kinetički proces destabilizacije može biti dosta dug ( čak i do nekoliko mjeseci ili [[godina]] za neke suspenzije ) i često su potrebni [[katalizator|katalizatori]] za ubrzavanje rastavljanja suspenzije da bi se postiglo kraće potrebno vrijeme za dizajn novog proizvoda. Termalne metode su najkorištenije i funkcioniraju tako što povećaju [[temperatura|temperaturu]] za ubrzavanje destabilizacije suspenzije ( ispod kritične temperature potrebne za kemijsku [[degradacija|degradaciju]] ). Temperatura utječe ne samo na [[gustoća|gustoću]] suspenzije nego i na [[površinska napetost|površinsku napetost]] u slučaju ne-ionskih površina, ili općenito govoreći, na interakcije [[sila]] unutar [[sustav|sustava]]. Čuvanje suspenzije na visokim temperaturama simulira uvjete iz stvarnog života ( npr. tuba kreme za sunčanje ljeti ), ali i ubrzava proces [[destabilizacija|destabilizacije]] do 200 puta.

Mehaničko ubrzanje uključuje [[vibracija|vibracije]], djelovanje [[centrifugalna sila|centrifugalne sile]] i mućkanje. Podvrgavaju suspenziju različitim [[sila|silama]], koje pritišću čestice, i tako pomažu u procesu razdvajanja. Iako, neke se suspenzije nikada ne bi razdvojile pri normalnoj gravitaciji stoga se koristi umjetna [[gravitacija]]. Štoviše, podjela različitih čestica se događa samo kada koristite [[centrifugalna sila|centrifugalnu silu]] i [[vibracija|vibracije]].

*[[Blato]] ili blatnjava [[voda]]

*[[Prah]] krede u vodi

*[[Čestice]] prašine u [[zrak|zraku]]

*[[Magla]]