Wikipedija

Dominik Barač: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Kubura (razgovor | doprinosi)
155.232 edits
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
'''Dominik (Dinko) Barač''' ([[14. srpnja]] [[1912.]], Slano - [[17. studenog]] [[1945.]], [[Trogir]]) rođen je 14. srpnja 1912. u Slanome[[Slano]]me, u Dubrovačkom primorju. U Red propovjednika - [[dominikanci|dominikanaca]] - stupio je 1930. Studij filozofije i teologije započeo je u [[DubrovnikuDubrovnik]]u (1931.-1934.), a nastavio u Walberbergu kraj [[KölnaKöln]]a, gdje je 1936. zaređen za svećenika. Studij sociologije usavršava pod vodstvom poznatog njemačkog sociologa, dominikanca Eberharda Weltyja. Radnjom o socijalnoj filozofiji boljševizma postigao je lektorat. Licencijat (magisterij) postiže u Louvainu[[Louvain]]u u Belgiji. Doktorirao je na Angelicumu u Rimu 1942. o socijalnoj filozofiji boljševizma, na njemačkom jeziku. Vrativši se u Hrvatsku, predaje na Dominikanskom filozofsko-teološkom učilištu u [[DubrovnikuDubrovnik]]u.
 
U izdanju Dominikanske naklade Istina u kolovozu 1944. objavljuje knjigu ''Socijalna filozofija boljševizma'', tj. hrvatski prijevod doktorske disertacije, a posvetio ju je "Istini i pravdi". Knjiga je tiskana u Dubrovniku u 2080 primjeraka. Ta ga je knjiga koštala života.
Redak 8:
== Uhićenje i optužba ==
 
Partizani su u Dubrovnik ušli 18. listopada 1944. Dominik Barač je nakon božićnih blagdana 1944. otišao je na ispomoć za župnika u Lisac u Dubrovačko primorje. U nedjelju 18. ožujka 1945. obavljena je premetačina samostana, a istoga dana Barač je pod pratnjom doveden iz Lisca i zatvoren u vilu RašicaRašicu u Lapadu.
 
Optužnica nije sačuvana, a u prijepisu presude okrivljuje ga se zbog "terorističkog protunarodnog rada i organizovanja terorističkih oružanih banda". A "kao uvjereni ustaša neistinitim prikazivanjem prilika u jednoj od savezničkih država koristio njemačkom okupatoru i ustaškoj 'promičbi' da bi zavaravanjem neupućenog naroda pridobio ga za oružanu borbu protiv narodno-oslobodilačke vojske i naših saveznika, pak je u tu svrhu u 1944. godini dao štampati i rasturivati knjigu 'Socijalna filozofija boljševizma'."
Redak 15:
 
Ipak, pravi povod smrtnoj presudi bila je Baračeva knjiga Socijalna filozofija boljševizma u kojem je prokazao boljševističku ideologiju, ukazao na njezinu opasnost i posljedice te pozvao na bezuvjetnu borbu protiv zabluda i laži boljševičkog socijalizma.
Smrtna presuda strijeljanjem izvršena je u Trogiru, u subotu 17. studenoga 1945. u šest sati ujutro. Iz skupine od 34 zatvorenika, strijeljano ih je trideset, a četvorica su pomilovana. Posmrtni ostaci fr. Dominika Barača kasnije su ekshumirani i položeni u novu dominikansku grobnicu na splitskom groblju LovrinacLovrincu.
 
 
Redak 32:
Opća skupština Reda propovjednika, održana u Rimu u rujnu 2010. godine, potiče da se u svim dominikanskim zajednicama spominje dominikanskih mučenika iz 20. stoljeća. U tom se kontekstu spominje i ime dubrovačkog dominikanca Dominika Barača.
[[Hrvatska dominikanska provincija]] priprema dokumentaciju za pokretanje postupka, na dijecezanskoj razini, za njegovo proglašenje blaženim.
 
== Djela ==
Redak 48:
== Izvori ==
 
*[[Anto Baković]], ''Hrvatski martirologij XX. stoljeća'', Zagreb, 2007, str. 38-39.
*[[Hrvoje Kačić]], ''Dubrovačke žrtve''. Jugokomunistički teror na hrvatskome Jugu 1944. i poratnih godina, 2. dopunjeno izdanje, Naklada - Gea, Zagreb, 2010, str. 191-203 (1. izd. Zagreb, 2009).
*Rando Paršić, ''Zabranjena sjećanja'', priredio Frano Prcela, Korčula, 2011., u kojoj svjedoči o Dominiku Baraču, str. 48-51.
*[[Hijacint Eterović|Jacint Eterović]], Bibliografija za upoznavanje komunizma, ''Osoba i duh'', 2 (Madrid, 1950) 7-8, str. 159.
*Anto Gavrić, Život za istinu: Fr. Dominik Barač O.P. (1912.-1945.), ''Izazov Istine'' - Časopis mladih hrvatskih dominikanaca, 12 (2000) 23, str. 77-82.
*Petar Marija Radelj, Mučenici idu do kraja, ''Dom i svijet'' - prilog Večernjeg lista, Franfurt, 18. 12. 1995, str. 7 (I); Tako umiru sveci, ''Ibid.'', 18. 12. 1995, str. 7 (2. dio).
Redak 61:
*Hrvoje Lasić, Ruska filozofija u interpretaciji Dominika Barača, ''Obnovljeni život'', 61 (2006.) 1, str. 41–58.
*Joško Radica, ''Sve naše Dakse: hrvatski jug u vrtlogu Drugog svjetskog rata i jugokomunističke strahovlade: doprinos istini'', Matica hrvatska Dubrovnik, Dubrovnik, 2003, str. 410, 428, 457-463, 566, 725, 761.
*[[Tomo Vereš]], Dominik Barač, ''Hrvatski biografski leksikon'', Zagreb, 2001.
*Anto Gavrić, Croatian Dominicans and Totalitarian Ideologies of the Twentieth Century, u: ''Preaching Justice: Dominican contributions to social ethics in the twentieth century'', Dominican Publications, Dublin, 2007, str. 442–470.
*Frano Prcela, Dominik Barač (1912-1945), ''Wort und Antwort'' 52 (2011), str. 131-133.
Redak 69:
*[http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=1998 Obnovljeni život 61 (2006.) 1] Hrvoje Lasić, Ruska filozofija u interpretaciji Dominika Barača, str. 41–58.
*[http://hrcak.srce.hr/file/69882 Bogoslovska smotra 79 (2009.) 4] Alojz Ćubelić: Tri hrvatska dominikanca (Hijacint Bošković, Dominik Barač i Jordan Kuničić) o totalitarnim ideologijama 20. stoljeća, str. 848-869.
{{GLAVNIRASPORED:Barač, Dominik}}
[[Kategorija:Dominikanci]]
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Dominik_Barač"