|
'''Riječka filološka škola''' je bila je [[filologija|filološka]] škola [[hrvatski jezik|hrvatskog jezika]] u [[19. stoljeće|19. stoljeću]].
Najpoznatiji predstavnici ove škole su:
* [[Bude Budisavljević]]
Fran Pilepić je postao članom ove škole, nakonpod utjecajautjecajem Frana Kurelca, koji je bio strastveni domoljub, kojii svojim je u svom učiteljskom raduučiteljskim napravioradom snažnisnažno utjecajutjecao na nacionalne, jezične i književne stavove svojih učenika, naročito Bude Budisavljevića, Ivana Dežmana i Frana Pilepića.
== Svojstva ==
Svojstveno joj je nastojanje za uvođenje tzv. slavenskog ili kratkog [[genitiv]]a množine te starijih jezičnih oblika u književni hrvatski jezik.
Ta je škola imala najkraće djelovanje i najmanje odjeka. Na čelu joj je bio Fran Kurelac koji se zalažezalagao za [[arhaičnost|arhaičan]] i u velikoj mjeri artificijelan jezik, zasnovan na mješavini hrvatskih narječja u kojoj će prevagu imati "najstarije", [[čakavsko narječje]], koje je on smatrasmatrao jezgrom hrvatskoga jezika. SmatraliSmatrao suje da osnovicu standardnog jezika trebaju činiti oni elementi koji su zajednički većini [[slavenski jezici|slavenskih jezika]].
ZalažuRiječka filološka škola zalagala se za Ggenitiv mn.množine na [[nulti morfem]] (''puno sel, žen, molitav''), za 1. l.lice pz.prezenta na –u (''ja ispletu''), za [[dvojina|dvojinu]] i u [[imenica]] (''dvaju rukopisu, širokih rukavu'') i u glagola (''te me uvedosta i pokazasta''), za stari [[kondicional]] s oblicima bim, biš, bi, bimo, bite, bi, za [[futur]] sa svršenim [[prezent]]om glagola biti (''budu govorit''), za starinske glagolske priloge i [[gerund]]e (''navraćaje, obišad, našavše''), za [[perfekt]] bez pomoćnog [[glagol]]a, za posve arhaične konstrukcije kao što su poredbeni genitiv (''misli kamena tvrđe''), dativ apsolutni (''profesorom toga se žamora plašećim''), za arhaične oblike ''čto'' i ''vsaki'', te za mnoštvo pojedinačnih [[riječ]]i koje su u to doba već bile posve zastarjele, a kojima jesu ononi samsami mijenjaomijenjali dotadašnja značenja ili koje jesu posuđivaoposuđivali iz drugih slavenskih jezika (''čest - sreća, dugotrp - strpljiv, lotrija - besposlica, nauzprek - protivan, saharana - spasenje, udilje - odmah, zaobstun - uzalud'' itd.), kao i za arhaične oblike: čto, vsaki.
Što se tiče [[pravopis]]a, zalagaozalagali su se za dosljedan morfološko-tvorbeni pravopis.
== Zanimljivosti ==
|
