Razlika između inačica stranice »Stjepan III., hrvatsko-ugarski kralj«

dopuna i prijedlog za preimenovanje članka
m
(dopuna i prijedlog za preimenovanje članka)
{{bolji naslov}}
'''Stjepan III.''' (1162; i 1163- 1172)
 
'''Stjepan III.''' hrvatsko - ugarski kralj vladao (1162; i 1163- 1172) {{zaglavlje}}
 
==Borba za vlast==
 
Car je želio da novi kralj postane mlađi brat Gejzin Stjepan, jer je bio oženjen carevom rođakinjom, no ugarsko i hrvatsko plemstvo se bojalo da on zbog toga ne postane carev [[vazal]]. Zato su pozivajući se na načelo seniorata za kralja izabrali starijeg Gejzinog brata
Ladislava, a Stjepana su priznali za [[prijestolonasljednik]]aprijestolonasljednika. No kralj [[Ladislav II.]] (1162 - 1163) je nakon šestomjesečne vladavine umro, pa je na vlast [[1163.]] došao [[Stjepan IV.]]. Ubrzo je zbog njegove loše vladavine počeo rasti otpor, pa je u pomoć pozvao bizantsku vojsku. Otpor je ugušen, pa se Stjepan IV počeo osjećati sigurnim, te se zahvalio caru na pomoći. No stranka njegova nećaka Stjepana III. je ponovno ojačala. U bitki kod Stolnog Biograda 1163. pretrpio je Stjepan IV težak poraz i bio zarobljen, ali ga je njegov nećak pustio. Tako se na vlast u Hrvatskoj i Ugarskoj ponovno vratio Stjepan III.
 
Car Manuel je prihvatio takvo stanje i sklopio mir s Ugarskom. Mladi kralj je morao predati caru [[Srijem]], svog mlađeg brata Belu na odgoj u [[Bizant]], te Belinu baštinu tj. Dalmaciju i Hrvatsku južno od [[Velebit]]a. Bela je došao u [[Carigrad]], a car mu je promijenio ime u Aleksije, zaručio ga sa svojom kćeri Marijom, te ga je odlučio imenovati svojim nasljednikom, jer u to doba još nije imao sina.
==Rat s Bizantom==
 
Stjepan III. međutim nije predao Belinu baštinu, već je 1163. otišao u Dalmaciju i Hrvatsku, gdje je potvrdio privilegije dalmatinskim gradovima, a možda se i krunio za hrvatskog kralja. Čim je to saznao car Manuel je zaratio s kraljem Stjepanom III. Ubrzo je sklopljen mir, koji je kratko trajao. 1165. godine je Stjepan IV. izazvao novi rat u kojem ugarski kralj Stjepan III zauzme bizantski Srijem, te opsjedne [[Zemun]] u kojem je 11. 04. 1165. umro Stjepan IV.
 
Car je smrt Stjepana IV iskoristio kao povod za novi rat. Na čelu jednog dijela vojske provalio je u Srijem i zauzeo ga sa Zemunom. Drugi dio vojske pod Ivanom Dukom je zauzeo [[Dalmacija|Dalmaciju]], [[Hrvatska|Hrvatsku]] i [[Bosna|Bosnu]].
 
Ugarski kralj Stjepan III. je sklopio mir, jer mu je trebao predah. Dogovorio je savez s [[Mletačka Republika|Mletačkom Republikom]]. Kralj je 1166. pokrenuo novi rat, a ugarska je vojska porazila bizantsku vojsku i zarobila njena zapovjednika Nikefora Halupu. Car Manuel je tada želeći jednom za svagda okončati rat prikupio jaku vojsku, a za vojskovođu je imenovao Aleksija Kontostefana. U bitki kod Zemuna ugarska vojska je pretrpjela težak poraz. Time je Bizant zavladao Srijemom, Bosnom, Hrvatskom južno do [[Krka|Krke]], te Dalmacijom osim mletačkog Zadra i otoka. Tako su završili ratovi s Bizantom.
 
Kralj je mir iskoristio da ojača svoju vlast. Zbog ratova i borbi za vlast, kraljevska je vlast jako oslabila. Vladari su se brzo izmjenjivali, a da pridobiju pristaše dijelili su im posjede, povlastice i bogate darove. Zbog toga je pao kraljev ugled i prihodi, a plemstvo je nastojalo što jače skučiti kraljevu vlast. Kralj je glavni oslonac u borbama za prijestolje pronašao u crkvi, a i sada mu je trebala pomoć u borbi protiv plemstva. Stoga se odrekao svog prava imenovanja [[biskup]]a i opata.
Kralj Stjepan III. je iznenada umro [[04. ožujka]] [[1172.]].
 
Vjenčao se za Agnezu, kći austrijskog markgrofa [[Henrik II. Jasomirgott|Henrika II. Jasomirgotta]], ali nisu imali djece.
 
 
Stjepana III. je naslijedio brat [[Bela III.]]
Kralj Stjepan III. je iznenada umro [[044. ožujka]] [[1172.]]., a naslijedio ga je brat [[Bela III.]]
 
=Izvori=
 
[[Kategorija:Hrvatski vladari]]
[[Kategorija:PovijestMađarski Hrvatskevladari]]
 
[[de:Stephan III. (Ungarn)]]
[[en:Stephen III of Hungary]]