Pejo Šimić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 12:
| zanimanje =
| nacionalnost = [[Hrvat]]
| period pisanja = [[1968]].-
| vrsta = [[poezija]]
| teme =
Redak 19:
| suprug =
| djeca =
| djela = '''Zov Hrvata Bosanskog posavlja'''<br />'''Zemljo moja'''<br />'''U vrtlogu sna''', <br />'''Suza na zgarištu''' <br />'''Čežnja''' <br /> '''Dah sudbine''' <br /> '''Vapaji''' <br /> '''Licem u lice''' <br /> '''Između svjetla i tame''' <br /> '''Olujna vremena''' <br />
| djela =
| nagrade =
| potpis =
Redak 29:
'''Pejo Šimić''' (Foča kraj [[Derventa|Dervente]], [[15. srpnja]] [[1952.]]), hrvatski i bosanskohercegovački književnik.
 
== Životopis ==
Pučku školu pohađao je u rodnoj Foči i susjednom Johovcu, gimnaziju u [[Rijeka|Rijeci]].
 
Pejo Šimić rođen je kao prvo dijete Mate i Marije. Pučku školu pohađao je u rodnoj Foči i susjednom Johovcu, gimnaziju u Rijeci, a potom se vratio u rodni kraj. Vrlo mlad ostao je bez oca, te je morao uzdržavati obitelj, koja je nakon očeve smrti ostala bez skrbnika.Koristeći svoje prijateljske i rodbinske veze Šimić surađuje s nekoliko zagrebačkih i slavonskih općina, nastojeći izvući Foču iz tipično provincijskog kulturnog životarenja.
Djela:
 
Šimićev rad je iritirao tadašnju komunističku vrhušku pa mu je bilo “preporučeno da u miru” napusti Foču. On je to i učinio. No duša zauvijek ostade u Posavini.Još kao srednjoškolac objavljivao je pjesme u desetak listova u BiH i Hrvatskoj. Zanimljivo je da je prvu literarnu nagradu dobio za prozu 1970. u Rijeci.Dvije Šimićeve zbirke, nažalost, nikada neće razveseliti štovatelje njegove poezije. “Raspeta Hrvatska” zaplijenjena je 1971. g., a “Posavski vidici” spaljeni su 1992. g. u Foči zajedno s roditeljskom kućom.
# “ZOV HRVATA BOSANSKOG POSAVLJA” prvo izdanje (1992.)
Njegov pravi pjesnički vrisak odjeknuo je devedesetih u vrijeme Domovinskog rata.
# “ZOV HRVATA BOSANSKOG POSAVLJA” drugo dopunjeno izdanje (1992.)
Njegovi domoljubni stihovi o ratnoj istini na ovim prostorima s jednakim su se ushićenjem slušali među borcima na prvoj liniji bojišnice, kao i među izbjeglicama u Hrvatskoj i inozemstvu.Kako se povećavaju rane i bol hrvatskog naroda, tako sazrijeva Šimić kao pjesnik.
# “ZOV HRVATA BOSANSKOG POSAVLJA” treće dopunjeno izdanje (1992.)
Sve Šimićeve zbirke protkane su s četiri prepoznatljive niti ljubavi i to prema Bogu, domovini, ženi i majci.
# “ZOV HRVATA BOSANSKOG POSAVLJA” četvrto dopunjeno izdanje (1993.)
 
# “ZEMLJO MOJA” (1993.)
== Djela: ==
# “U VRTLOGU SNA” (1994.)
{{col-begin}}
# “SUZA NA ZGARIŠTU” (1995.)
{{col-1}}
# “ČEŽNJA: PJESME DUŠE MOJE” (1996.)
#* “ZOV HRVATA BOSANSKOG POSAVLJA” prvo izdanje (Zagreb, 1992.) [Knjiga]
# “DAH SUDBINE” (1997.)
#* “ZOV HRVATA BOSANSKOG POSAVLJA” drugo dopunjeno izdanje (Zagreb, 1992.) [Knjiga]
# “VAPAJI” (1999.)
#* “ZOV HRVATA BOSANSKOG POSAVLJA” treće dopunjeno izdanje (Zagreb, 1992.) [Knjiga]
# “LICEM U LICE” (2001.)
#* “ZOV HRVATA BOSANSKOG POSAVLJA” četvrto dopunjeno izdanje (Zagreb, 1993.) [Knjiga]
# “IZMEĐU SVJETLA I TAME” (2009.)
#* “ZEMLJO MOJA” (Zagreb, 1993.) [Knjiga]
# “OLUJNA VREMENA” (2011.)
#* “U VRTLOGU SNA” (Zagreb, 1994.) [Knjiga]
#* “SUZA NA ZGARIŠTU” (Rijeka, 1995.) [Knjiga]
#* “ČEŽNJA: PJESME DUŠE MOJE” (Zagreb, 1996.) [Knjiga]
#* “DAH SUDBINE” (Zagreb, 1997.) [Knjiga]
#* “VAPAJI” (Zagreb, 1999.) [Knjiga]
#* “LICEM U LICE” (Zagreb, 2001.) [Knjiga]
#* “IZMEĐU SVJETLA I TAME” (Imotski, 2009.) [Knjiga]
#* “OLUJNA VREMENA” (2011.) [Knjiga]
{{col-end}}
 
== Značajnije uglazbljene pjesme ==
 
Nekolicina Šimićevih pjesama je i uglazbljena, a najveći uspjeh doživjele su pjesme "Svi su moji Božići u Bosni" na festivalu u [[Međugorje|Međugorju]] [[1995.]]<ref>http://opak.crolib.hr/cgi-bin/unicat.cgi?form=D1961206040</ref>, te "Hercegovko, Hrvatice" na festivalu u [[Ston]]u [[1997.]], obje u izvođenju Ćire Gašparca, te također pjesma "Požežanko, moj anđele" u izvedbi Dražena Kurilovčana. Sve pjesme su uglazbljene u suradnji sa pokojnim dr. Zvonimirom Toljom, te sa g. Stipicom Kalogjerom i g. Antoniom Zadrom.
Također su uglazbljene i pjesme Katarina i Posavki u izvedbi pjevača izvorne grupe Braća Begići.
 
== Rekli su o Šimiću ==
 
U Šimićevoj poeziji zrcali se Kačićeva jednostavnost, Prešernovo ljubovanje, Kranjčevićeva sentimentalnost, te Matošev bunt, prkos i domoljublje.Marija Matošić, prof.Iz recenzije zbirci “Dah sudbine”<ref name="Dah">Šimić, Pejo, ''Dah sudbine'', Hrvatsko kulturno društvo Napredak, Glavna podružnica Zagreb, Zagreb, 1997., ISBN 953-6383-06-03</ref>
 
Najsrdačniju riječ zaslužuje svaki stih, svaka pjesma što jača, hrabri hrvatsko srce na otpor, što razvihoruje hrvatske pobjedničke čvrstine. Pejo je birao najbliže svome zamišljenom čitatelju. Posrećilo mu se. Izazvao je veliku pozornost.dr. Vlado PandžićIz recenzije zbirci “Zov Hrvata bosanskog Posavlja”<ref>Šimić, Pejo, ''Zov Hrvata Bosanskog posavlja:domoljubne pjesme'', domovinska zajednica Bosanska Posavina - Zagreb, Zagreb, 1993., ISBN 953-6162-00-8, str. 78</ref>
 
Šimić pjeva glasom naroda. Riječi su mu ljekovite, one su hrana istini za djecu našu koja će im otvarati oči. Šimićeve su pjesme plodonosne poput Posavlja, iz njih mogu niknuti nova nadahnuća, nova snaga, novi zanos i bunt u sinovima koji dolaze.dr. Anto KovačevićIz recenzije zbirci "Zemljo moja"<ref>Šimić, Pejo, ''Zemljo moja:domoljubne pjesme'', HVIDRA, Podružnica Velika Gorica, Zagreb, 1993., ISBN 953-96102-0-6, str. 8</ref>
 
O Peji Šimiću se mora govoriti. Mora se govoriti o njegovoj poeziji, o posebnosti te poezije, a ponajprije se mora govoriti o podneblju i ljudima koji su temelj i okosnica njegovih pjesama, a to znači govoriti o nama samima, o našoj prošlosti, o našoj budućnosti. Što se tiče njegovih ljubavnih pjesama, svojim sonetima Katarini moglo bi se reći vraća nas u Prešernova vremena.Mr. Ivan MarkešićIz recenzije zbirci "Čežnja"<ref name="ceznja">Šimić, Pejo, ''Čežnja:pjesme duše moje'', Hrvatsko kulturno društvo Napredak, Glavna podružnica Zagreb, Zagreb, 1996., ISBN 953-6383-03-09</ref>
 
Sve su Pejine pjesme u ovoj zbirci svojevrsna molitva da ne ostane ovako kao što je sada. Zbirku počinje s Bogom i završava s Bogom. Uvjeren je da je njegov Bog, Bog slobode, pravde, ljubavi i pravednog mira. Pejo moli kroz pjesmu, molitveno pjeva. On je živi dokaz da je “anima croatica secundum naturam religiosa (hrvatska je duša po svojoj prirodi pobožna)O. dr. Vjekoslav Lasić, dominikanac Iz recenzije zbirci “Čežnja”<ref name="ceznja"/>
 
Stih Peje Šimića je krik i glas vapijućeg u pustinji. On poput Ivana Krstitelja upućuje oštar prijekor, kako onima koji nas htjedoše uništiti, tako i svim bezobzirnim drznicima koji govore da ljube cijeli svijet, a glavu okreću od vlastite majke.publicist Ilija ZirdumIz recenzije zbirci “Dah sudbine”<ref name="Dah"/>
 
Pjesme Peje Šimića obuhvaćaju prostor cijelog hrvatskog etnikuma – Hrvatske i Bosne i Hercegovine, i na njemu strahovita ratna zbivanja i sudbine ljudi. Pjesnikova “Suza na zgarištu” je i suza hrvatskog naroda, svih onih čiji je dom ruševina i zgarište, a u tome se i očituje lirsko obilježje njegove poezije.prof. dr. Veronika BanašIz recenzije zbirci “Suza na zgarištu”<ref>Šimić, Pejo, ''Suza na zgarištu:domoljubne pjesme'', Riječki nakladni zavod, Rijeka, 1995., ISBN 953-6268-04-03, str. 6</ref>
 
Šimić nudi ljepotu spoznaje da je, uz čuvanje obraza svog i svojeg naroda, ljubav, koja nas čini sretnicima ili nesretnicima, vitezovima ili slugama, ljepotanima ili nakazama, najvredniji razlog istinskog čovjekovog postojanja.Krunoslav Šarić, glumacU zbirci "Vapaji"<ref>Šimić, Pejo, ''Vapaji'', HKD Napredak, Glavna podružnica Zagreb (etc.), Zagreb, 1999., ISBN 953-6383-09-8, str. 78</ref>
 
== Izvori ==
{{Izvori}}
 
{{GLAVNIRASPORED:Šimić, Pejo}}