Henrik V., car Svetog Rimskog Carstva: razlika između inačica

[[Rimsko-njemački kralj]] od [[1106]]. (protukralj od 1098.), [[rimsko-njemački car]] ([[1111]]. – [[1125]].), sin cara [[Henrik IV., car Svetog Rimskog Carstva|Henrika IV.]].

Pred dilemom daza liili da se odluči zaprotiv novenovih sukobesukoba, papa [[Paskal II.]] najprije je potražio savjet kod biskupa grada [[Chartres]]a Yvesa, koji mu je predložio kompromisno rješenje. Po njegovu planu svećenstvo i puk trebali su zadržati pravo biranja svoga biskupa, ali isključivo pravo da ga zarede imaju papa odnosno [[metropolit]] regionalne crkvene provincije. Kralj ili regionalni laički senior (feudalac) morali bi se ograničiti samo na to da biskupu podjeljuju zemljoposjed i druga materijalna dobra vezana za vršenje te službe. Time bi se iz pojma investiture (uvođenja u službu) potpuno isključila duhovna funkcija, koju može podjeljivati samo nadležna crkvena vlast i nitko drugi.

Henrik V. to nije htio prihvatiti i zato je kanio odluku nametnuti oružanom silom. U ljeto [[1110.]]. s vojskom je prešao [[Alpe]] i napredovao prema [[Rim]]u kamo je stigao [[13. travnja]] [[1111.]]. Papa nije imao mogućnosti za nikakav vojni otpor. U veoma burnim okolnostima Henrik je dao uhititi papu i nekoliko [[Kardinal|kardinalakardinal]]a te ih kao zarobljenike odveo u svoj vojni logor. Tamo je Henrik papu grubo prislio da mu prizna pravo investiture. Papa je nakon toga pušten na slobodu, a Henrik je [[15. travnja]] okrunjen za cara. Takvo Henrikovo grubo postupanje s papom izazvalo je ogorčenje u mnogim zemljama kršćanskoga Zapada tako da je Lateranski koncil [[1112.]]. poništio i odbacio pod prisilom iznuđeni ugovor pape s carem. Papa je stao poticati njemačke knezove na bunu protiv Henrika V. Njegov najveći protivnik tada je postao [[Vojvodstvo Saska|saski]] vojvoda [[Lotar Saksonac|Lotar]] koji ga je i naslijedio na prijestolju. Ustanci su trajali do [[1115]]. Henrik je iste godine izopćen iz Crkve.

Henrik je ubrzo poveo drugi vojni pohod u Italiju, ali bez uspjeha. Papa je pred njemačkom vojskom uzmakao iz Rima, ali se odmah vratio čim se ona povukla na sjever. Skora smrt Paskala II. pružila je priliku svećenstvu i puku da bez careva uplitanja izaberu novoga papu [[Gelazije II.|Gelazija II.]] To je izazvalo i treći Henrikov pohod na Rim, ali papa je i ovaj put izbjegao da bude zarobljenzarobljavanje. Uzajamno neprijateljstvo dosegnulo je vrhunac. Car je dao izabrati protupapu, a papa je cara i njegovu marionetu izopćio iz Crkve. To je izazvalo nove pobune u Njemačkoj tako da se Henrik [[1118.]]. morao vratiti kući.

Henrik V. umro je [[23. svibnja]] [[1125]]. Pokopan je u katedrali u [[Speyer]]u. Kako nije imao sina (samo jednu izvanbračnu kćer), njegovom smrću izumrla je [[Salijska dinastija]].