Inačica od 8. prosinca 2011. u 12:38 uredi Josinj (razgovor \| doprinosi) 1.731 edit Nova stranica: Kad naraštaj koji je početkom šezdesetih godina 19. st. počeo raditi na nacionalnom osvješćivanju istarskih Hrvata postupno nestaje s političko...		Inačica od 8. prosinca 2011. u 12:39 uredi ukloni ovu izmjenu Josinj (razgovor \| doprinosi) 1.731 edit Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 3: Njihova politička borba započela je [[1870.]] godine, uređivanjem drugoga sveska kalendara ''Istran'', da bi se nakon [[Rakovička buna\|rakovičke katastrofe]] i nakon pravaškog mrtvila ponovo javili [[1874.]], kada su istarski pravaši nastojali pokazati da su samo „zamrli“, ali ne i umrli. Mlada se pravaška inteligencija javila u listu ''Naša sloga'', s oštrim prosvjedom protiv talijanske gimnazije u [[Pazin]]u te je kritizirala sve što guši hrvatsku narodnost i mogućnost napredovanja Hrvata. Proglas je potpisalo 18 svećenika i 17 laika, među kojima i Matko Laginja, Vjekoslav Spinčić te [[Eugen Kumičić]]. Uza zahtjeve za sjedinjenje Istre s Hrvatskom te otpor protiv talijanskog ugnjetavanja, pravaštvo u Istri je najznačajnije zbog toga što je pomoglo da se narodni preporod održi u prijelaznom razdoblju do pojave [[građanstvo\|građanstva]], tj. više obrazovanih i nacionalno svjesnijih ljudi. Istarski pravaši su pristupili [[Svepravaška organizacija\|Svepravaškoj organizaciji]], [[1911.]] godine. Slijedom toga su, zajedno s dalmatinskim i slovenskim političarima, u Jugoslavenskom klubu u [[Carevinsko vijeće\|Carevinskom vijeću]], podržavali ujedinjenje svih hrvatskih zemalja, zajedno sa Slovenijom, u smislu novoga, [[trijalizam\|~~ktrijalističkog~~trijalističkog]] uređenja Dvojne Monarhije (''[[Svibanjska deklaracija]]''). == Također pogledajte ==

Pravaštvo u Istri: razlika između inačica