Pravaštvo u Istri: razlika između inačica

Kad naraštaj koji je početkom šezdesetih godina 19. st. počeo raditi na [[Hrvatski narodni preporod|nacionalnom osvješćivanju istarskih Hrvata]] postupno nestaje s političkog života Istre ([[Juraj Dobrila]] umire 1882., a [[Mate Baštijan]] 1885. godine), tada na scenu stupa nov naraštaj narodnih vođa, pristaša pravaške ideologije te pripojenja Istre hrvatskoj državi, koji su djelovali u sklopu [[Hrvatsko-slovenska narodna stranka|Hrvatsko-slovenske narodne stranke]]. Trojica pravaških vođa danas su poznatiji kao „[[hrvatski istarski trolist]]“: [[Matko Laginja]], [[Matko Mandić]] te [[Vjekoslav Spinčić]]. No pošto se politička situacija bitno razlikovala od one u Banskoj Hrvatskoj, ni nauk [[AnetAnte Starčević|Ante Starčevića]] nije mogao ostati nepromijenjen. Negacija slovenske nacije nije prisutna, jer da se u istarskim prilikama ustrajalo na njoj, ništa ne bi bilo od prijeko potrebne suradnje hrvatskih i slovenskih političara da bi se obranili od talijanske i austrijske dominacije. Isto tako istarski pravaši nisu iznosili ni drugi temelj Starčevićeve ideologije – da je Hrvatska samostalna država izvan Habsburške/Austro-Ugarske Monarhije. Da su to učinili, izložili bi se sustavnom progonu austrijskih vlasti, što im nije uopće bilo potrebno, u ionako teškoj situaciji.