Etnogeneza Makedonaca: razlika između inačica

Oblast [[Makedonija (regija)|Makedonija]] dobila je ime po [[Makedonci (antički)|Makedonci]]ma (starije ime: Maketi), proto-helenskom ili ranog [[Helenski narodi|Helenskog]] ogranka koji su osnovali svoje kraljevstvo koje je govorilo varijantom helenskog jezika. Imali svoje dijelomične posebnosti u odnosu na fonetiku i leksiku nasuprot ostalim grčkim govorima, kao i uticaj iz susjednih starobalkanskih jezika. Politička simbioza Makedonaca i Helena južno od [[Olimp]]a pod [[Filip II. Makedonski |Filipom II. Makedonskim]] osnova je od koje je [[Aleksandar Veliki]] stvorio imperiju od [[Balkan]]a, [[Egipat|Egipta]] i [[Bliski Istok|Bliskog Istoka]] u 4. stoljeću ppr.n.e Kr.

Rimskom okupacijom u 2. stoljeću ppr.n.e Kr. dolazi do utjecaja latinske kulture i jezika utemeljene rimskom državnom organizacijom i kolonizacijom. Od vremena primanja kršćanstva do podjele [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]] na Zapadno i Istočno (1. - 4. stoljeće n.e.) središnji i južni dio Geografske Makedonije u suvremenom smislu pripada grčkom jeziku i etnicitetu, dok na sjeveru prevladava [[vulgarni latinski]]. Geografsku Makedoniju u 6. i 7. stoljeću ppr.n.e Kr. naseljavaju slavenska plemena ([[Dragoviti]], [[Velegeziti]], [[Sagudati]] i drugi) a nakon njih uskoro i ([[Bugari]]) vjerojatno iza 680, nakon što su prešli Dunav.

Padom Geografske Makedonije pod otomansku vlast poslije srpskih poraza na [[Bitka na Marici|Marici]] (1371.), [[Bitka na Kosovu|Kosovu]] polju (1389.) i padom Skoplja (1392.) dolazi do djelomične emigracije [[Srbi|Srba]] ka Sjeveru i kolonizacije [[Turci|Turaka]] i drugih naroda islamske vjere i orijentalizacija kulture koja se odrazila na bit lokalnih Slavena. Srpska i [[Bugari|bugarska]] kultura su kroz stoljeća turske vlasti konvergirali u različnim mjerama ka Cvijićevom "''Centralnom Tipu''" kod koga je izbledjela nacionalna svijest i pojačala se identifikacija sa pravoslavnom vjerom. Jedan dio gradske i obrazovanije klase [[Vlasi|aromanskog]] i slavenskog podrijetla, uglavnom u južnoj Makedoniji u kojoj je živjela etnički grčka populacija smatrao se [[Grci]]ma. U ranom 19. stoljeću dolazi do preporoda Bugara u Makedoniji koja je protekla iz sredina kao [[Veles]], [[Ohrid]], [[Bitolj]], [[Prilep]], [[Solun]] i koja se u izvjesnoj mjeri oslanjala na podršku iz [[Rusija|Rusije]]. Bugarski intelektualci ove epohe su [[Pavel Božigrobski]], [[Rajko Žinzifov]], [[Kuzman Šapkarev]] (1834.-1909.), Braća Miladinovi, [[Grigor Prličev]], [[Jordan Hadžikonstantinov-Džinot]] (koji je imao fazu srpskog rodoljublja). U periodu prije Berlinskog Kongresa 1878. i poslije propasti projekta "Sanstefanska Bugarska" iste godine jača bugarski nacionalizam unutar Geografske Makedonije, a javlja se i buđenje kod Srba u njenom sjevernom dijelu koji je u znatnoj mjeri pomognut mjerama srpske vlade. U jeku sukoba bugarske VMRO i srpskih oružanih formacija kao i prosvjetno-propagandne djelatnosti Srbije i Bugarske, nerijetki su primjeri konvertitstva pojedinaca i pojedinih oblasti unutar Vardarske Makedonije.