Otvori glavni izbornik

Promjene

Dodano 499 bajtova ,  prije 7 godina
m
== Struktura soneta ==
 
Osim vanjske forme, sonet ima i svoju unutarnju formu. [[teorija književnosti|Književni teoretičari]] su dugo raspravljali o tome iziskuje Iili takva forma sama po sebi unutarnji smisao i raspored, odnosno: koliko je vanjska forma ovisna o onoj unutarnjoj, te u kojoj mjeri sonetna [[struktura]] strofe i sonetno rimovanje sugeriraju određen raspored gradegrađe i njezinu [[sintaksa|sintaktičku]] raščlanjenost. [[Vladimir Nazor]] u svojim objašnjenjima govori o ''"dusiduši i sadržaju"'' soneta. On spominje ''“ne samo vanjsko nego i unutarnje suzvučje rima”''. Bilo je i oprečnih mišljenja, ali je veliki broj teoretičara ipak prihvatio mišljenje Vladimira Nazora, uz poneka odstupanja. Opći je stav da pravi sonet mora imati točno određen vanjski i unutrašnji red; da sonetna struktura uključuje neku polaznu točku ili uvod, te razvoj, [[kulminacija|kulminaciju]] i rasplet. Postoje i tvrdnje da sonet mora imati unutrašnju dramsku ili [[dijalektika|dijalektičku]] organizaciju:
*a) tezu - prvi katren,
''“ne samo vanjsko nego i unutarnje suzvučje rima”''. Bilo je i oprečnih mišljenja, ali je veliki broj teoretičara ipak prihvatio mišljenje Vladimira Nazora, uz poneka odstupanja. Opći je stav da pravi sonet mora imati točno određen vanjski i unutrašnji red; da sonetna struktura uključuje neku polaznu točku ili uvod, te razvoj, kulminaciju i rasplet. Postoje i tvrdnje da sonet mora imati unutrašnju dramsku organizaciju:
*ab) tezuantitezu - prvadrugi katrenakatren,
*bc) antitezusintezu - drugadvije katrena,tercine
*c) sintezu - tercine
 
Dvočlana struktura soneta podrazumijeva da je između katrena i tercina uspostavljen odnos očekivanja i ostvarenja, napetosti i opuštanja, pretpostavke ili zaključka. Ako se dijalektička struktura soneta vizualno pokazuje u rasporedu strofa, onda se to [[akustika|akustički]] jasno pokazuje kroz raspored rima. Drugi opet tvrde da u sonetu moraju biti pauze ([[točka]] na kraju svake strofe); da se nijedna značajnija [[riječ]] ne smije dva puta upotrijebiti; da posljednji stih mora biti ključ za cijelu pjesmu; da posljednja tercina mora sadržavati smisaonu bit soneta, a ostale su strofe samo priprema; da zaključni stihovi moraju iznenaditi čitaoca itd. Tu su, nasuprot ovima, i neka manje rigorozna mišljenja po kojima unutarnji red mora postojati, ali on je slobodan i raznolik, a ne strogo određen. Neki pak misle da smisaoni slijed nije uopće važan za ovaj oblik.
pokazuje u rasporedu strofa, onda se to akustički jasno pokazuje kroz raspored rima. Drugi opel tvrde da u sonetu moraju biti pauze (točka na kraju svake strofe); da se nijedna značajnija riječ ne smije dva pula upotrijebiti; da posljednji stih mora biti ključ za cijelu pjesmu; da posljednja tercina mora sadržavati smisaonu bit soneta, a ostale su strofe samo priprema; da zaključni stihovi moraju iznenaditi čitaoca itd. Tu su, nasuprot ovima, i neka manje rigorozna mišljenja po kojima unutarnji red mora postojati, ali on je slobodan i raznolik, a ne strogo određen. Neki pak misle da smisaoni slijed nije uopće važan za ovaj oblik.
 
Vanjski oblik nije sam sebi svrhom. On utječe na [[kompozicija (književnost)|kompozicijsku]] organizaciju koja, bez obzira je Ii strogo određena ili ne, mora imati svoj slijed, razvoj, povezanost, zgusnutost, težinu i zaokruženost. I bez obzira na različita gledišta pjesnika sonetista, pravim se sonetima smatraju samo anioni koji odišu istinskom pjesničkom i stvaralačkom snagom. Dakle, misli se uvijek na ona ostvarenja koja posjeduju taj unutrašnji red.
 
Talijanski su soneti najčešće bili pisani u [[jedanaesterac (književnost)|jedanaestercu]] (tal. ''endecasillabo''), jer je to bio talijanski nacionalni stih, a ako se javljao neki kracikraći stih, poput [[osmerac (stih)|osmerca]] ili [[šesterac|šesterca]], tada je bilo rijeciriječi o takozvanom '''manjem sonetu''' (talijanski:tal. ''sonetto minore''). U Francuskoj je pak nacionalni stih bio [[aleksandrinac]], pa je i sonet bio, mahom, pisan tim stihom. U [[engleska književnost|Engleskoj je]] tu je funkciju imao petostopni [[jamb (književnost)|jamb]], u [[njemačka književnost|Njemačkoj]] [[dvanaesterac (književnost)|dvanaesterac]], u [[poljska književnost|Poljskoj]] [[trinaesterac]], te kodu nas,[[hrvatska književnost|hrvatskoj književnosti]] pretežno [[deseterac]]. Jedino su Španjolci i [[portugalska književnost|Portugalci]], preuzevši u 16.st. so netsonet, stvorili i svoju verziju jedanaesterca (stošto je njima bilo lako s obzirom na činjenicu da su [[romanski jezici|njihovi jezici]] srodni [[talijanski jezik|talijanskom]]), a do tada su se koristili osmercem. Analogno stihovima u sonetu koji su se mijenjali od jedne do druge nacionalne književnosti, mijenjala se i rima.
Talijanski su soneti najčešće bili pisani u jedanaestercu (endecasillaboI), jer
je to bio talijanski nacionalni stih, a ako se javljao neki kraci stih, poput osmerca ili šesterca, tada je bilo rijeci o takozvanom '''manjem sonetu''' (talijanski: ''sonetto minore''). U Francuskoj je pak nacionalni stih bio aleksandrinac, pa je i sonet bio, mahom, pisan tim stihom. U Engleskoj je tu funkciju imao petostopni jamb, u Njemačkoj dvanaesterac, u Poljskoj trinaesterac, te kod nas, pretežno deseterac. Jedino su Španjolci i Portugalci, preuzevši u 16.st. so net, stvorili i svoju verziju jedanaesterca (sto je njima bilo lako s obzirom na činjenicu da su njihovi jezici srodni talijanskom), a do tada su se koristili osmercem. Analogno stihovima u sonetu koji su se mijenjali
od jedne do druge nacionalne književnosti, mijenjala se i rima.
 
<poem style="margin-left: 2em">
*'''Italija'''
AlternirajucaAlternirajuća struktura okteta i dva rasporeda sesteta
ABAB/ ABAB/CDC/DCD
ABAB/ABAB/CDE/CDE
 
 
*'''Engleska'''
Tri katrenekatrena s alternirajućom rimom i jedan par rima
ABAB/CDCD/EFEF/GG
</poem>
 
NašiStariji starijihrvatski pjesnici prevodili su talijanski ''endecasillabo'' svojim popularnim dvanaestercem (premda je u repertoaru postojao i jedanaesterac), a prvi prevodioci [[Dante Alighieri|Dantea]] u 19. st. prenosili su ''endecasillabo'' desetercem. Možda je razlog tome činjenica da u [[17]]. st. , razdoblju velikih promjena u [[versifikacija|versifikaciji]], između ostalih promjena, zamiru stihovi gdje je prvi članak neparnosložan a drugi parnosložan (5+6 odnosno jedanaesterac). Deseterac se, u prvotnom obliku ili preobražen, tj. s očitom pravilnošću naglaska , trohaičnošću, dugo smatra repertoarski ravnopravnim nekim popularnim stranim stihovima, tako [[heksametar|heksametru]], ali posebno ''endecasillabu'', jampskom pentametru, petostopnom jambu.
 
Naši stariji pjesnici prevodili su talijanski endecasillabo svojim popularnim dvanaestercem (premda je u repertoaru postojao i jedanaesterac), a prvi prevodioci [[Dante Alighieri|Dantea]] u 19. st. prenosili su endecasillabo desetercem. Možda je razlog tome činjenica da u [[17]]. st. , razdoblju velikih promjena u versifikaciji, između ostalih promjena, zamiru stihovi gdje je prvi članak neparnosložan a drugi parnosložan (5+6 odnosno jedanaesterac). Deseterac se, u prvotnom obliku ili preobražen, tj. s očitom pravilnošću naglaska , trohaičnošću, dugo smatra repertoarski ravnopravnim nekim popularnim stranim stihovima, tako heksametru, ali posebno endecasillabu, jampskom pentametru, petostopnom jambu.
 
 
== Talijanski sonet ==
141

uređivanje