Razlika između inačica stranice »Sonet«

Dodano 110 bajtova ,  prije 8 godina
-{{wp+}}, literatura, wiki linkovi
(→‎Sonetne književne forme: {{Predložak:Izvor}} - uz poglavlje 'Sonetna glosa'. Jedini je izvor http://hrcak.srce.hr/file/11177; netipičan oblik soneta; bez primjera)
(-{{wp+}}, literatura, wiki linkovi)
{{wp+}}
[[Datoteka:Sonet_sa_akrostihom.jpg|desno|mini|253px|'''Rukopisni original soneta sa akrostihom autora Josipa Vidovića posvećenog Magdaleni Tomić''']]
'''Sonet''' je pjesnička forma talijanskog porijekla, sastavljena od četrnaest [[stih]]ova ([[jedanaesterac (književnost)|jedanaesteračkih]], [[dvanaesterac (stih)|dvanaesteračkih]], [[osmerac (stih)|osmeračkih]] ili drugačijih) koji su u osnovnom obliku podijeljeni u dva [[katren]]a i dvije [[tercina|tercine]] ili terceta.
 
== Nastanak soneta ==
 
Prvi su se soneti pojavili oko [[1230]]. godine na Siciliji, među pjesnicima [[sicilijanska škola|sicilijanske škole]] okupljenima oko dvora [[Fridrik II., car Svetog Rimskog Carstva|Fridrika II.]] Smatra se da su, barem djelomično, bili inspirirani nekim pučkim sicilijanskim oblikom. Tvorcem soneta kao posebnog pjesničkog oblika smatra se [[Jacopo da Lentini]], bilježnik (pravnik) u Fridrikovoj službi. U prvo se doba sonet često smatrao [[strofa|strofom]] i kao takav se pojavljivao u [[spjev]]ovima. Tek se postupno udomaćuje kao lirski oblik. Pronađeno je, također, da su prvi soneti bili obilježeni alternirajućom [[rima|rimom]] okteta, ali je vrlo brzo obgrljena rima postala klasični model te se počela osjećati kao bolja struktura sonetne forme. Tercine su pak bile povezane sljedećom shemom rima: CDE/EDC, CDE/CED. Soneti su bili pisani u [[jedanaesterac (književnost)|jedanaestercu]] (tal. ''endecasillabo'').
 
 
== Moderni sonet ==
VećinaPjesnička sezbirka pjesnika,''[[Cvjetovi barem jednom, okušala u sonetu. Među njima se ističezla]]'' [[Charles Baudelaire|Charlesa Baudelairea]]. Njegova zbirka ''Cvjetovi zla'', sadržajno i formalno suprotstavljena Petrarkinoj ljubavnoj poeziji, postaje uzor modernog soneta. BaudelaireaBaudelaire, kao začetnikazačetnik europskoga [[modernizam (književnost)|modernog]] pjesništva, smatrajusmatra se "umjerenim modernistom" ili, pjesnikom koji je moderan na staromodan način. On posvećuje pozornost njegovanju tradicionalnih oblika (sonet); na tradiciju se nadovezuje nastojeći da novi pogled izrazi originalno, ali putem tradicionalnih strukturno-izražajnih paradigmi. On smatra da [[retorika]] i [[versifikacija|prozodija]] nisu nikada priječile originalnosti da dođudođe do izražaja. Svojim prihvaćanjem toga temeljnog načela poetike, Baudelaire se svrstava u tradicionalni red pjesnika, ali istodobno prethodi modernoj teoretskoj razradi postavke o potrebi da djelo proiziđe iz napora za svladavanjem otegotnih okolnosti na putu od [[inspiracija|inspiracije]] do izraza. OvaOvo je bitno s obzirom na karakterizaciju Baudelairea kao vrsnoga sonetista, ali ne u petrarkističkom smislu.
 
Za razliku od onih koji su sonet voljeli i njime se izražavali, sonete su pisali (ali, najčešće, one bez rime) i protivnici uvođenja ovoga oblika u poeziju. Kad se govori o nerimovanom sonetu, treba napomenuti da u [[teorija književnosti|teoriji književnosti]] postoje nazivi za pravilan i nepravilan sonet. ''Pravilnim sonetom'' obično se smatra samo izvorni talijanski oblik, sa strogim rasporedom rima. Svi drugi su oblici tako podvedeni pod pojam. ''nepravilnog soneta''. U grupu se nepravilnih soneta, prema nekim teoretičarima, ubraja i engleski ili takozvani Shakespearov sonet. AkoSudeći nampo jepjesničkoj povesti se za pjesničkom praksompraksi, možemo zaključiti da sonet i ne mora udovoljavati baš svim tradicionalnim uvjetima. Mnoge od tih uvjeta sonet sve više napušta, a istovremeno uvodi nove i upotrebom ih ozakonjuje. No, raspored strofa i određena unutrašnja kompaktnost ostaju nužninužan uvjet prepoznavanja ove pjesničke vrste. Odnosno,Soneti sonetinaime i danas nastaju u odnosu prema zadanoj tradiciji oblika s jedne strane, ali u takvu poetičkomepoetičkom okruženju koje je po svojoj naravi antinormativno. Stoga sonet reflektira obje sile koje na njega utječu, tražeći načine da unutar okvirne pravilnosti ponudi i nepravilnost.
Većina se pjesnika, barem jednom, okušala u sonetu. Među njima se ističe [[Charles Baudelaire]]. Njegova zbirka ''Cvjetovi zla'', sadržajno i formalno suprotstavljena Petrarkinoj ljubavnoj poeziji, postaje uzor modernog soneta. Baudelairea, kao začetnika europskoga modernog pjesništva, smatraju "umjerenim modernistom" ili pjesnikom koji je moderan na staromodan način. On posvećuje pozornost njegovanju tradicionalnih oblika (sonet); na tradiciju se nadovezuje nastojeći da novi pogled izrazi originalno, ali putem tradicionalnih strukturno-izražajnih paradigmi. On smatra da retorika i prozodija nisu nikada priječile originalnosti da dođu do izražaja. Svojim prihvaćanjem toga temeljnog načela poetike, Baudelaire se svrstava u tradicionalni red pjesnika, ali istodobno prethodi modernoj teoretskoj razradi postavke o potrebi da djelo proiziđe iz napora za svladavanjem otegotnih okolnosti na putu od inspiracije do izraza. Ova je bitno s obzirom na karakterizaciju Baudelairea kao vrsnoga sonetista, ali ne u petrarkističkom smislu.
 
Za razliku od onih koji su sonet voljeli i njime se izražavali, sonete su pisali (ali, najčešće, one bez rime) i protivnici uvođenja ovoga oblika u poeziju. Kad se govori o nerimovanom sonetu, treba napomenuti da u teoriji književnosti postoje nazivi za pravilan i nepravilan sonet. Pravilnim sonetom obično se smatra samo izvorni talijanski oblik, sa strogim rasporedom rima. Svi drugi su oblici tako podvedeni pod pojam. nepravilnog soneta. U grupu se nepravilnih soneta, prema nekim teoretičarima, ubraja i engleski ili takozvani Shakespearov sonet. Ako nam je povesti se za pjesničkom praksom, možemo zaključiti da sonet i ne mora udovoljavati baš svim tradicionalnim uvjetima. Mnoge od tih uvjeta sonet sve više napušta, a istovremeno uvodi nove i upotrebom ih ozakonjuje. No, raspored strofa i određena unutrašnja kompaktnost ostaju nužni uvjet prepoznavanja ove pjesničke vrste. Odnosno, soneti danas nastaju u odnosu prema zadanoj tradiciji oblika s jedne strane, ali u takvu poetičkome okruženju koje je po svojoj naravi antinormativno. Stoga sonet reflektira obje sile koje na njega utječu, tražeći načine da unutar okvirne pravilnosti ponudi i nepravilnost.
 
 
== Primjeri soneta ==
<!-- poveznice na djela koja postoje na Wikizvoru -->
 
* [[s:Utjeha kose|Antun Gustav Matoš, Utjeha kose (na Wikizvoru)]]
* [[s:Zlo|Arthur Rimbaud, Zlo (na Wikizvoru)]]
* [[s:Jesenje veče|Antun Gustav Matoš, Jesenje veče (na Wikizvoru)]]
* [[s:Djevojčici mjesto igračke|Antun Gustav Matoš, Djevojčici mjesto igračke (na Wikizvoru)]]
 
 
 
== Literatura ==
{{izvori}}
* Funčić, Danijela. [http://hrcak.srce.hr/file/11177 ''Sonet: od ishodišta prema oksimoronskoj preobrazbi''], u: "Fluminensia", god. 13 (2001), br. 1-2, str. 105-118. [Citirano 20.12.2011.]
 
{{GLAVNIRASPORED:Sonet}}
141

uređivanje