Razlika između inačica stranice »Aleksandar III., papa«

oblikovanje članka
(oblikovanje članka)
 
'''Papa Aleksandar III.''' (oko [[1100]].-[[1105]]. – [[30. kolovoza]] [[1181]].) rođen kao Rolando (ili Orlando) Bandinelli, bio je [[papa]] od [[1159]]. do [[1181]]. godine.
 
== Životopis ==
 
Rođen je u [[Siena|Sieni]]. U listopadu [[1150]]. papa [[Eugen III.]] proglasio ga je đakonom, da bi poslije postao [[kardinal]]. 1153. godine postao je papin savjetnik i bio je vođa kardinala, koji su bili protiv [[Barbarossa|Barbarosse]]. On je pregovarao za mirne odnose između [[Rim]]a i [[Kraljevina Sicilija|Kraljevine Sicilije]].
Taj događaj je opisao kardinal Bozon, iz papine pratnje, ovako:
 
{{citat|Napokon su … sretno pristali kod otoka koji se zove Palagruža... I za kratko vrijeme… iznenada se mornarima osmjehnulo željeno jugo i prilično ih oživilo za pokret. Drugi su dan oko podneva stigli na otok koji se zove Aleksa (Vis?)… i odande ploveći i uz druge dalmatinske otoke, iduću nedjelju, prije nego je izišlo sunce, zaslugom blaženoga Petra stigli u Zadar… I budući da još nikad nijedan rimski biskup nije ušao u sam grad… nastala je među svećenstvom i pukom opća radost i neopisivo veselje onih koji su hvalili i blagoslivljali Gospodina koji se po svom sinu Aleksandru, nasljedniku blaženoga Petra, udostojao posjetiti zadarsku crkvu. Stoga, pošto su mu po rimskom običaju pripremili bijeloga konja, u povorci su ga, uz gromko pjevanje hvala i pjesama na svom hrvatskom jeziku, vodili središtem grada do crkve blažene Anastazije.|[[Toma Arhiđakon]], [[Historia Salonitana]]}}
Napokon su … sretno pristali kod otoka koji se zove Palagruža... I za
kratko vrijeme… iznenada se mornarima osmjehnulo željeno jugo i
prilično ih oživilo za pokret. Drugi su dan oko podneva stigli na otok
koji se zove Aleksa (Vis?)… i odande ploveći i uz druge dalmatinske
otoke, iduću nedjelju, prije nego je izišlo sunce, zaslugom blaženoga
Petra stigli u Zadar… I budući da još nikad nijedan rimski biskup nije
ušao u sam grad… nastala je među svećenstvom i pukom opća
radost i neopisivo veselje onih koji su hvalili i blagoslivljali Gospodina
koji se po svom sinu Aleksandru, nasljedniku blaženoga Petra,
udostojao posjetiti zadarsku crkvu. Stoga, pošto su mu po rimskom
običaju pripremili bijeloga konja, u povorci su ga, uz gromko
pjevanje hvala i pjesama na svom hrvatskom jeziku, vodili središtem
grada do crkve blažene Anastazije.
 
{{Redoslijed|