Portret: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
grupni portret i povijest portreta |
||
Redak 12:
'''Portret''' je umjetnički prikaz ljudske [[Glava|glave]]. U toku povijesti ljudski portret je bio ne samo jedan od prvih nego najvećim dijelom i jedan od najvažnijih [[likovni motivi|likovnih motiva]] u [[umjetnost]]i.
'''Portretist''' je likovni umjetnik koji preko originalnog fizičkog oblika lica donosi i originalan psihološki lik pojedinca. Portretist je poseban, psihološki nadaren [[crtač]], [[slikar]] ili [[kipar]] koji likovnim sredstvima : crtom, bojom i volumenom umije pronaći u licu čovjeka (njegovoj [[fizionomija|fizionomiji]]) vizualnu originalnost kojom se jedna osoba razlikuje od druge -
Prema pristupu modelu razlikujemo tri vrste portreta: ''
'''Autoportret''' je umjetnikov prikaz samoga sebe. Autoportreti su nastali u ranom srednjem vijeku, ali kako tada likovi još nisu sadržavali individualna obilježja, nego su bili prepoznatljivi isključivo prema vanjskim oznakama (npr. alatima) ili popratnim natpisima, za prve prave autoportrete se smatraju oni u [[renesansno slikarstvo|renesansnom slikarstvu]] 15. stoljeća.
'''Grupni portret''' je portret međusobno povezane skupine osoba, primjerice pripadnika obitelji, ceha ili dobrotvorne ustanove, te donatore (tzv. votivna slika). U 16. i 17. stoljeću u Nizozemskoj, grupni je portret bio vrlo popularan i tada su se javile slike koje prikazuju vladare (tzv. ''regentska slika''), upravitelje karitativnih udruga, sat anatomije ili streljačke družine (tzv. ''streljačka slika'', kao što je npr. ''[[Noćna straža]]'').
==Razvoj portreta==
Jerihonske lubanje iz oko 7000. pr. Kr. su ljudske lubanje precizno modelirane obojenim gipsom, s finim prijelazima između ravnih površina i izbočina, te s morskim školjkama umjesto očiju. Te misteriozne neolitičke glave jasno najavljuju umjetnost Mezopotamije i prvi su glasnici portretiranja kao zasebne pojave, neprestano prisutne do propasti Rimskog Carstva.
[[Staroegipatska umjetnost|Staroegipatska]] portretna poprsja su uvijek prikazivala pripadnike srednjeg i višeg staleža. Najstariji portret ove vrste, poprsje vezira Ankh Hafa iz Gize (2520. pr. Kr.), ujedno je i najbolji. Izrađen je od vapnenca i djelomično oblikovan u gipsu. Prikazi [[faraon]]a i njegove obitelji su gotovo uvijek bili idealizirani i jedino razdoblje realističnih portreta vladara je bilo za [[Aknaton]]a, tzv. [[Amarna]] umjetnost.
Individualizirani portreti su u klasičnoj [[starogrčka umjetnost|starogrčkoj umjetnosti]] bili nezamislivi jer je ona težila bezvremenskom savršenostvu. Portretiranje se u Grčkoj javilo tek u 4. stoljeću pr. Kr. i doživjelo je procvat u [[Helenizam|helenističkom razdoblju]] kao važna grana grčkog kiparstva za prikazivanje psiholoških karakteristika portretiranih osoba.
Otac kao glava obitelji (''Pater Familias'') je u [[Stari Rim|Starom Rimu]] imao toliku važnost da se nakon njegove smrti izrađivala voštana maska pokojnika koja se čuvala na posebnom mjestu ili u svetištu. Iz toga su u [[starorimska umjetnost|starorimskoj umjetnosti]] nastali patrijarhalni portreti u kojima su potomci isticali svoju karakternu sličnost sa svojim slavnim i mudrim precima. Ipak najviše je portreta rimskih careva koji variraju od idealiziranih božanstava ([[August]]), karakternih skromnih prikaza ([[Vespazijan]]) do kršćanske idealizacije ([[Konstantin Veliki]]).
==Vanjske poveznice==
| |||