Portret: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
Redak 19:
 
'''Grupni portret''' je portret međusobno povezane skupine osoba, primjerice pripadnika obitelji, ceha ili dobrotvorne ustanove, te donatore (tzv. votivna slika). U 16. i 17. stoljeću u Nizozemskoj, grupni je portret bio vrlo popularan i tada su se javile slike koje prikazuju vladare (tzv. ''regentska slika''), upravitelje karitativnih udruga, sat anatomije ili streljačke družine (tzv. ''streljačka slika'', kao što je npr. ''[[Noćna straža]]'').
 
==Razvoj portreta==
[[Datoteka:BustOfPrinceAnkhhaf-Front MuseumOfFineArtsBoston.png|mini|lijevo|<center>Poprsje vezira Ankh Hafa iz Gize (2520. pr. Kr.), Muzej umjetnosti, [[Boston]]]]
[[Datoteka:The_Nightwatch_by_Rembrandt.jpg|mini|lijevo|<center>[[Rembrandt van Rijn]], ''[[Noćna straža]]'' ili ''[[Vojna družba kapetana Fransa Banninga Cocqa]]'', 1642., ulje na platnu, 363 × 437 cm, [[Rijksmuseum]], [[Amsterdam]]]]
==Razvoj portreta==
 
Jerihonske lubanje iz oko 7000. pr. Kr. su ljudske lubanje precizno modelirane obojenim gipsom, s finim prijelazima između ravnih površina i izbočina, te s morskim školjkama umjesto očiju. Te misteriozne neolitičke glave jasno najavljuju umjetnost Mezopotamije i prvi su glasnici portretiranja kao zasebne pojave, neprestano prisutne do propasti Rimskog Carstva.
 
Line 30 ⟶ 31:
Otac kao glava obitelji (''Pater Familias'') je u [[Stari Rim|Starom Rimu]] imao toliku važnost da se nakon njegove smrti izrađivala voštana maska pokojnika koja se čuvala na posebnom mjestu ili u svetištu. Iz toga su u [[starorimska umjetnost|starorimskoj umjetnosti]] nastali patrijarhalni portreti u kojima su potomci isticali svoju karakternu sličnost sa svojim slavnim i mudrim precima. Ipak najviše je portreta rimskih careva koji variraju od idealiziranih božanstava ([[August]]), karakternih skromnih prikaza ([[Vespazijan]]) do kršćanske idealizacije ([[Konstantin Veliki]]).
 
Od [[ranokrščćanstvoRanokršćanska umjetnost|kasnoantičkog razdoblja rimske umjetnosti]], preko cijelog [[srednji vijek|srednjovjekovlja]], pa sve do [[rana renesansa|rane renesanse]], portret je bio zanemarivan kao izraz samoljublja koji je u suprotnosti s kršćanskim načelima. U ranoj renesansi pojavljuje se tip portreta slikanog u najstrožem [[profil]]u. To odgovara plošnosti svojstvenoj za to razdoblje, ali omogućuje i detaljan opis lica ako nam je stalo do što vjerodostojnijeg prikaza portretirane osobe. Da je ljudima renesanse više stalo do istine nego do ljepote uvjerljivo pokazuje portret Federigoa Montefeltra, vojvode od [[Urbino|Urbina]], koji je simetričan s portretom njegove supruge, Beatrice d'Este.
 
U [[visoka renesansa|visokoj renesansi]] slikar u portretima ne opisuje samo lice, nego pokušava prikazati i narav portretirane osobe. Najglasovitiji renesansni portret, a možda i najpoznatija slika na svijetu općenito, [[Leonardo]]va je ''[[Mona Lisa]]''.
Line 45 ⟶ 46:
Slika:Van Eyck - Arnolfini Portrait.jpg|<center>[[Jan van Eyck]], ''[[Portret Arnolfinijevih]]'', 1434., [[uljene boje]] na dasci, 82,2 x 60 cm, Državna galerija, [[London]]
Datoteka:Piero della Francesca 044.jpg|<center>[[Piero della Francesca]], ''Portreti Battiste Sforza i Federica da Montefeltra'' iz 1475. god., [[tempera]] na dasci, svaka 47 x 33 cm, Galerija [[Uffizi]], [[Firenca]]
Datoteka:The_Nightwatch_by_Rembrandt.jpg|<center>[[Rembrandt van Rijn]], ''[[Noćna straža]]'' ili ''[[Vojna družba kapetana Fransa Banninga Cocqa]]'', 1642., ulje na platnu, 363 × 437 cm, [[Rijksmuseum]], [[Amsterdam]]
Datoteka:Las_Meninas,_by_Diego_Velázquez,_from_Prado_in_Google_Earth.jpg|<center>[[Diego Velazquez]], ''[[Las Meninas]]'' (Autoportret s kraljevskom obitelji), [[1656.]]-[[1657.]], ulje na platnu, 318 × 276 cm, Muzej [[Prado]], [[Madrid]]
Datoteka:Jan Vermeer van Delft 007.jpg|<center>[[Johannes Vermeer]], ''[[Djevojka s bisernom naušnicom]]'', znana i kao "Mona Lisa sjevera", 1665., [[Mauritshuis]], [[Den Haag]]