Juraj Ratkaj: razlika između inačica

'''Juraj Ratkaj Velikotaborski''' ([[Veliki Tabor]], [[22. prosinca]] [[1612]]. - [[Zagreb]], [[1. rujna]] [[1666]].), [[barun]], [[Hrvatska|hrvatski]] svećenik i povjesničar. Sin je Petra Ratkaja i Barbare Erdödy.<ref>http://www.hrt.hr/arhiv/98/09/01/d1_hrv.html</ref>

 

Bio je član [[isusovci|isusovačkog reda]] (1632.-1639.), zatim [[svećenik]] i od 1642. zagrebački [[kanonik]].<ref>Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 54.</ref> Sudjelovao je u borbama protiv Turaka 1641. i 1648., te u [[tridesetogodišnji rat|30-godišnjem ratu]] 1647. godine. Bio je zastupnik ''Ugarskog sabora'' u [[Požun]]u.

Prijateljevao je i ratovao zajedno s banom Ivanom Draskovicem i mnogim drugim odlicnicima toga vremena, kao sto su bili knez Juraj Frankopan i grof Petar Zrinski. Nasao je vremena i za prilicno slobodan zivot u svome prekrasnome dvorcu Veliki Tabor, ali i za stvaranje vrlo zanimljivih knjizevnih i povijesnih spisa. Njegov prijevod s latinskoga Kriposti Ferdinanda Drugog osobito je vrijedan zbog predgovora u kojem spocitava svojim sunarodnjacima sto su nemarni u pogledu knjige i sto se odaju drugim radostima, premda bi zidine njegovog Velikog Tabora mogle i njemu spocitnuti brigu za ovozemaljske radosti. Njegove sposobnosti dale su naslutiti da ce izrasti u velikana svoga roda, no zestina, neposlusnost, svojeglavost i nedolicnost doveli su ga do toga da je bio lisen kanonicke casti i dohotka. Pri kraju zivota, iako je bio lisen kanonicke casti, zahvaljujuci milosti biskupa Petretica, odredjen je za zupnika Svetog Ivana u Zagrebu, gdje je u miru proveo svoje posljednje dane.

S njim je izumrla obitelj velikotaborskih Ratkaja.

 

== Bilješke ==

 

 

== Literatura ==