Razlika između inačica stranice »Podmornice klase Holland«

Nema promjene veličine ,  prije 10 godina
it has 14" torpedo tube (~356 mm), not 18" (~457mm)
m (r2.7.1) (robot Dodaje: fr:Classe Holland)
(it has 14" torpedo tube (~356 mm), not 18" (~457mm))
Procedure zaranjanja bile su prilično opsežne i trajale su i preko desetak minuta da bi se podmornica spustila na periskopsku dubinu. Dizajn prvih britanskih podmornica Hollandova tipa bio je daleko od idealnog: odlikovao se malom longitudinalnom (uzdužnom) stabilnošću i malom rezervom uzgona od nekih 8,2%. Zbog konstrukcije ovih plovila sve podmornice ovog tipa naginjale su nekontroliranom pramčanom zaronu jer nisu raspolagale horizontalnim kormilom dubine. Uzdužni trim Hollandovih podmornica ostvarivao se prepumpavanjem vodenog balasta iz krmenih u pramčane balastne tankove i obratno. Potrebni komprimirani zrak osiguravao je ugrađeni kompresor, što ga je mogao pogoniti benzinski motor, ali i elektromotor. Komprimirani zrak se tlačio na tlak od 138 [[Bar (jedinica)|bara]] (2000 psi), a kapacitet boca za komprimirani zrak iznosio je 1,925 m3 (69 feeta3). Za potrebe ispaljivanja torpeda i pirenja balastnih tankova pri izronu podmornice komprimirani zrak se reducirao na pritisak od ~3,5 bara (50 psi) odnosno 0,75 ~ 1,4 bara (10-20 psi ).
=== Naoružanje ===
Naoružanje prvih britanskih podmornica činio je borbeni komplet od dva Whiteheadova torpeda, koja su se komprimiranim zrakom od 5 bara mogla ispaliti kroz pramčanu torpednu cijev kalibra 440356 mm. Torpedna cijev nalazila se na dubini od 60 cm ispod konstrukcijske vodene linije. Bila je opremljena sigurnosnim poklopcem i specijalnim protueksplozivnim zatvaračem. Nakon ispaljenja torpeda, usta cijevi su se zatvarala, a voda iz nje bi se posebnim drenažnim sustavom odvodila u glavni balastni tank.
 
Najveća dubina do koje je zaronila neka od prvih britanskih podmornica iznosila je 78 feeta (gotovo 20 m), do koje je (slučajno) zaronila podmornica No.2 kada je u pramčani balastni tank greškom bilo ukrcano previše vode. Ispitivanja podmornica započela su odmah, čim je prva od podmornica bila dostupna mornarici - prvo u akvatoriju samog brodogradilišta u Barrow-in-Furnessu, a kasnije u [[Irsko more|Irskom moru]]. Program ispitivanja i nužnih preinaka na osnovnom projektu protegao se gotovo godinu dana. Unatoč svim nedostacima, podmornice su izazvale veliko oduševljenje u britanskim pomorskim krugovima, ali i kod rijetkih pojedinaca u samom vrhu Admiraliteta. Posebno se to odnosi na vježbu bojevog torpednog gađanja na otvorenom moru kod [[Walney Island]]a, kada je pogođen zadani cilj dimenzija 45x5 m i čiji je gornji rub bio tek jedan metar iznad površine. Zanimljivo je da je torpedno gađanje izvedeno prema simuliranim ratnim uvjetima, pri kojima se podmornica približavala svom cilju u podvodnoj plovidbi s dopuštena tri izrona radi zahvata cilja, od kojih nijedan nije smio biti dulji od 60 sekundi.
27

uređivanja