Podmornice klase Holland: razlika između inačica

Procedure zaranjanja bile su prilično opsežne i trajale su i preko desetak minuta da bi se podmornica spustila na periskopsku dubinu. Dizajn prvih britanskih podmornica Hollandova tipa bio je daleko od idealnog: odlikovao se malom longitudinalnom (uzdužnom) stabilnošću i malom rezervom uzgona od nekih 8,2%. Zbog konstrukcije ovih plovila sve podmornice ovog tipa naginjale su nekontroliranom pramčanom zaronu jer nisu raspolagale horizontalnim kormilom dubine. Uzdužni trim Hollandovih podmornica ostvarivao se prepumpavanjem vodenog balasta iz krmenih u pramčane balastne tankove i obratno. Potrebni komprimirani zrak osiguravao je ugrađeni kompresor, što ga je mogao pogoniti benzinski motor, ali i elektromotor. Komprimirani zrak se tlačio na tlak od 138 [[Bar (jedinica)|bara]] (2000 psi), a kapacitet boca za komprimirani zrak iznosio je 1,925 m3 (69 feeta3). Za potrebe ispaljivanja torpeda i pirenja balastnih tankova pri izronu podmornice komprimirani zrak se reducirao na pritisak od ~3,5 bara (50 psi) odnosno 0,75 ~ 1,4 bara (10-20 psi ).

=== Naoružanje ===

 

Najveća dubina do koje je zaronila neka od prvih britanskih podmornica iznosila je 78 feeta (gotovo 20 m), do koje je (slučajno) zaronila podmornica No.2 kada je u pramčani balastni tank greškom bilo ukrcano previše vode. Ispitivanja podmornica započela su odmah, čim je prva od podmornica bila dostupna mornarici - prvo u akvatoriju samog brodogradilišta u Barrow-in-Furnessu, a kasnije u [[Irsko more|Irskom moru]]. Program ispitivanja i nužnih preinaka na osnovnom projektu protegao se gotovo godinu dana. Unatoč svim nedostacima, podmornice su izazvale veliko oduševljenje u britanskim pomorskim krugovima, ali i kod rijetkih pojedinaca u samom vrhu Admiraliteta. Posebno se to odnosi na vježbu bojevog torpednog gađanja na otvorenom moru kod [[Walney Island]]a, kada je pogođen zadani cilj dimenzija 45x5 m i čiji je gornji rub bio tek jedan metar iznad površine. Zanimljivo je da je torpedno gađanje izvedeno prema simuliranim ratnim uvjetima, pri kojima se podmornica približavala svom cilju u podvodnoj plovidbi s dopuštena tri izrona radi zahvata cilja, od kojih nijedan nije smio biti dulji od 60 sekundi.