Privredne krize: razlika između inačica

'''Privredna kriza''' je vrijeme u kojem istovremeno velikom broju poduzeća počne opadati [[profit]], naglo se povećava broj bankrota[[stečaj|stečajeva]], novenova firmepoduzeća se ne otvaraju, a stopa nezaposlenosti raste.

Već je ekonomski teoretičar [[Joseph Schumpeter]] shvatio kako tehničko tehnološki razvoj može izazvati krizu ako neki novi [[izum]], ili otkriće naglo poveća [[produktivnost]] i smanji potreban broj zaposlenih u nekoj privrednoj grani. Tada svi konkurenti, stvaratelja novog, koji nemaju to novo rješenje padaju u gubitke, te ako nemaju rezerve odlaze u bankrotstečaj. Radnici koji su radili u takvim poduzećima ostaju bez posla, strah od bankrotastečaja i opstanka prenosi se na druge ljude, što smanjuje potražnju za ostalim robama, pa se kriza prenosi na ostale privredne subjekte. Stvaratelji nove tehnike i tehnologije ostvaruju natprosječne [[profit|profite]] i vrše nova ulaganja, pa se [[vrijednost robe|nova vrijednost]] prelijeva, djelomično na njihove kupce, djelomično na dobavljače, kojima se povećavaju njihovi profiti i investicije. Ovo dovodi do naglog privrednog razvoja i brzog prevladavanja privredne krize u zemlji gdje su nove tehnike realizirane. Ovakva kriza može početi i prije nego se nova tehnološka rješenja pojave na [[tržište|tržištu]]. Veliki investitori koji imaju obavještajne podatke o projektima koje sami razvijaju, ili ih razvija [[konkurencija]], mogu predvidjeti kakve posljedice na stanje tehnike će izazvati ta nova rješenja. Iz tehnoloških podataka moguće je proračunat gospodarske posljedice, te je moguće predvidjeti kojim investicijama će vrijednost rasti, a kojoj imovini će vrijednost padati. Na osnovi takvih predviđanja veliki investitori mogu počet sa prodajom imovine za koju predviđaju kako će im cijena padati, te kupovati imovinu za koju predviđaju kako će im cijena rasti. Ovo izaziva prvi val krize u kojoj informirani mijenjaju svoju imovinu i tako zarađuju. Ostali investitori koji ne znaju za nova tehnološka rješenja, reagiraju na pad cijena panično, vjerujući kako se radi o nekom novom privrednom ciklusu, te prodaju sve što im nije neophodno, zbog čega može doći do pada cijene svih dionica na tržištu, pa dolazi do produženog trajanja prvog vala privredne krize kojoj se ne vidi realan uzrok. Na taj način i prije pojave novih [[tehnologija]] na tržištu može doći do velike preraspodjele vrijednosti između onih koji imaju informacije i onih koji spoznaje o nadolazećim tehnologijama nemaju. Kad informacije o novim tehnologijama, tehnikama, ili otkrićima dospiju do običnih investitora svi počinju prodavati imovinu kojoj vrijednost pada pa dolazi do drugog vala krize, nakon čega dolazi do naglog gospodarskog napretka.

Monetarna kriza je posljedica lošeg funkcioniranja monetarno-regulacijskih mehanizama države, izazvane nesposobnošću, ili [[korupcija|korumpiranošću]] političara, što pojedini jaki financijski [[lobi|lobiji]] često koriste za plansko, namjerno izazivanje kriza u kojima velike financijske institucije uništavaju i preuzimaju manje i slabije. Monetarna kriza može nastati zbog manje količine [[novac|novca]] na tržištu od količine roba, odnosno manje potražnje od ponude što se zove [[deflacija|deflacijska]] kriza, ili zbog prevelike količine novca na tržištu, odnosno zbog tog što je potražnja daleko veća od ponude roba što se zove [[inflacija|inflacijska kriza]].

Uzrok ovakve prikrivene deflacijske krize može biti i sama [[država]] kad je [[monetarna vlast]] nadmoćna [[fiskalna vlast|fiskalnoj vlasti]], te zbog pretjerane brige za interese [[banke|bankara]] i [[štednja|štediša]] potpuno zanemaruje interesa proizvodnog sektora. Uzrok ovakve krize može biti i fiskalna vlast ako ne plaća svoje dugove na vrijeme. U tom slučaju svi koji proizvode i usluge prodaju državi ne mogu, na vrijeme, doći do svog novca. Da bi to ipak uspjeli, oni nastoje podmititi državne službenike kako bi im platili mimo redoslijeda.

Inflacijska kriza može nastati i zbog veće količine novca od količine robe na tržištu, tj. veće potražnje od ponude. Ovakve inflacijske krize vode ka sve većem rastu cijena, povećanom obrtaju novca što uzrokuje još višu inflaciju, gomilanju zaliha sirovina, smanjenje produktivnosti, povećanje nezaposlenosti itd. Dok je postojalo zlatno važenje novca deflacijske krize su bile redovita pojava zbog toga što količina zlata nije mogla rasti brzinom kojom je rasla proizvodnja. Uvođenjem nominalne vrijednosti novca inflacijske krize postale su redovita pojava, pošto država svoje potrebe za [[kapital|kapitalom]] najlakše rješava tiskanjem novca. Ovakvu krizu teško je riješiti, jer političari najčešće nisu spremni odreći se vlasti nad svim i svačim. Inflacijsku krizu političari mogu pokušati riješiti administrativnom zabranom dizanja cijena. Rezultat je prikrivena inflacija tj. nestašica proizvoda i redovi pred trgovinama.

Kako ne bi dolazilo do monetarnih kriza potrebno je shvatiti kako se primarnu emisiju novca ne može unaprijed planirati, već moraju postojati instrumenti koji daju [[informacije]] o cijenama, te čim cijene počnu rasti primarnu kamatnu stopu treba povećati, i obrnuto. Emisijska banka, u suradnji s državnim robnim rezervama i državnom razvojnom bankom, mora biti regulacijski instrument koji na osnovu podataka o kretanju cijena brzo i ažurno regulira i opće cijene, i cijene pojedinih grupa roba na tržištu.