'''Deflacija''' je pojava suprotna [[inflacija|inflaciji]], a označava pad opće [[cijena|cjenovne]] razine. Deflacijska politika vlade označava njenu intervenciju u slučaju da ukupna [[ponuda]] nadmašuje [[potražnja|potražnju]] te se ekspanzivnom [[monetarno-kreditna politika|kreditno-monetarnom]] i [[fiskalna politika|fiskalnom politikom]] utječe na povećanje potražnje i potrošnje. Deflacija odgovara vlasnicima novca čija imovina postaje sve vrijednija, ali istovremeno smanjuje potrošnju, što dovodi do porasta nezaposlenosti i privrednih kriza. Kad do pada [[cijena]] dođe zbog porasta [[produktivnost|produktivnosti]] razvojem tehnike, tehnologije i organizacije, ili zbog smanjenja [[porez|poreza]] to smanjenje je pozitivno za razvoj privrede i rast zaposlenosti. U svim ostalim slučajevima pad cijena dovodi do propasti pojedinih privrednih grana, a ako deflacija duže traje dolazi do teških [[privredne krize|privrednih kriza]], stagnacije i privredne depresije.
==Povjesni pregled==
Deflacija je bila česta dok je novac imao zlatnu podlogu. Početkom [[industrijska revolucjarevolucija|industrijske revolucije]] i legalizacijom slobodnog djelovanja [[razvojnih mehanizama]], tj. tržišnog mehanizma selekcije i mehanizama za udruživanje ideja i sredstava došlo je do naglog porasta [[produktivnost|produktivnosti]] i proizvodnje. Veća proizvodnja dovela je do naglog povećanja količine roba na [[tržište|tržištu]]. Proizvodnja zlata nije mogla pratiti taj tempo rasta pa je zlato vađeno iz [[trezor|trezora]] da bi se količina novca izjednačila s količinom roba tj. da bi cijene ostale stabilne. U trenutku kad su zalihe zlata tj. novca presušile dolazilo je do pomanjkanja novca i smanjenja cijena.
