Ispiranje mozga: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
JAnDbot (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
'''Ispiranje mozga''' je izraz koji je nastao pedesetih godina [[20. stoljeće|dvadesetog stoljeća]], no riječ je o mnogo starijem pojmu: o nasilnom mijenjanju osobnih uvjerenja. Tijekom poslijednjih desetljeća termin se uvukao u [[popularna kultura|popularnu kulturu]], služio kao predmet [[vic|viceva]], ili se plašio javnost u sredstvima priopćavanja. Ispiranje mozga obilježio je brojne pojedince, institucije, države, segmenta društva, i razne kultove.Prema onome što sada znamo o raznim formama ispiranja mozga očito je da se tu radi o posve nehumanom postupku koji se zasniva na fizičkom,socijalnom i psihološkom pritisku.
 
'''Fizički pritisak'''
Polazeći od poznate činjenice da je ljudska psihosocijalna otpornost vrlo usko povezana s fizičkom kondicijom svi "mozgoispirači" nastoje nizom postupaka tu kondiciju u svojih žrtava oslabiti.Kao najednostavniji primjer običnog batinjanja do najstrašnijih sadističkih izuma. Glavna metoda ''' fizičkog pritiska''' jest onemogućavanje spavanja što ne dovodi žrtvu samo do postepene fizičke već i do mentalne iscrpljenosti.
 
'''Socijalni pritisak'''
Primjena socijalnog pritiska u '''ispiranju mozga''' ima tri glavna oblika: [[ izolaciju ]],grupnu presiju i [[ degradaciju ]].
 
'''Psihološki pritisak'''
Ova je metoda pritiska kombinacije fizičkog i socijalnog pritiska,ali ima svoje vlastite psihološke izvore u ličnosti same žrtve. Prvi je gubitak osjećaja vlastite vrijednosti,zatim osjećaj straha i tjeskobe u žrtvi.Osjećaj sigurnosti također je neprekidno prisutan, u prvom redu osjećaj nesigurnosti u samoga sebe, u svoje dotadašnje stavove, uvjerenja i sistem vrednota.
 
Kao rezultat svih tih fizički, socijalni, i psiholoških pritisaka na žrtvu se odvija proces psihosocijalne dezintegracije. Faza šoka jest početak toga procesa, zatim faza disocijacije, faza obraćenja u kojoj žrtva prihvaća nove ideje i stavove koji joj se nude prema planu procesa ispiranja mozga. Završna faza čitavog procesa jest faza restitucije u kojoj žrtva prihvaća ponuđene stavove i time postaje novi "obraćenik" koji će ako bude potrebno i sam sudjelovati u obraćenju slijedećih žrtava.