Konstantin I. Veliki: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
mNema sažetka uređivanja |
||
Redak 56:
U vrijeme Konstantinova rođenja grad je bio dio [[Mezija|Gornje Mezije]]. Konstantinov otac [[Konstancije I. Klor|Flavije Valerije Konstancije]]
rodom iz istočnih oblasti [[Ilirija|Ilirika]], bio je karijerni vojnik, a majka [[Sveta Helena|Julija Helena]] vjerojatno je podrijetlom iz [[Helenopol|Drepan]]a u [[Bitinija|Bitiniji]] na sjeverozapadu [[Mala Azija|Male Azije]], gdje je danas tursko selo Hersek. Poslije je Konstantin Drepan preimenovao u [[Helenopol]]. Još je dva grada nazvao po majci, a možda i pokrajinu [[Helenopont]]. Helena je bila niskog roda, prema nekim svjedočanstvima, krčmarica u roditeljskoj gostionici.
Konstantinov otac Konstancije, tada stožerni časnik cara [[Aurelijan]]a ([[270.]]-[[275.]]), najvjerojatnije je mladu Helenu upoznao [[271.]] godine, ako je točna pretpostavka da se u to vrijeme nalazio u Maloj Aziji. Po svemu sudeći, Helena je postala Konstancijeva priležnica i on se njome nikad nije oženio. Priležništvo je bilo uobičajeno među rimskim vojnim odličnicima. Uostalom, tadašnji je zakon branio muškarcima višeg društvenog položaja da stupaju u brak sa ženama nedostojnog zanimanja i lošeg ugleda.
Redak 62:
== Konstantinovo stasanje ==
Tijekom vojničke službe Konstancije je upoznao nešto starijeg [[
Helena i Konstantin jamačno su se pridružili Konstanciju u namjesničkoj palači u [[Salona|Saloni]], dalmatinskoj prijestolnici.
Redak 73:
[[Datoteka:136 Constantin I.jpg|mini|150px|Konstantin I.]]
Kad je [[Galerije]] [[299.]] poslan da čuva donjodunavsku granicu protiv navala Karpa i Sarmata, Konstantin je ostao s Dioklecijanom u Siriji. U Dioklecijanovoj je pratnji, jašući na poćasnom mjestu tj. caru zdesna, [[302.]] posjetio [[Egipat]], a potom se s njim u jesen vratio u Nikomediju. Tu je dočekao carevu odluku o pokretanju dotad najopsežnijih progona kršćana u veljači [[303.]] godine. Konstantin je jamačno pratio Dioklecijana u proljeće 303. na putovanju u Italiju, gdje je car potkraj godine u [[Rim]]u sa svojim sudrugom Maksimijanom proslavio dvadesetogodišnjicu vlasti, desetogodišnjicu tetrarhije i pobjedu nad Perzijom. Vraćajući se iz Rima u Nikomediju u ljeto [[304.]] duž dunavske granice, Dioklecijan se teško razbolio. Jedva je preživio zimu 304. i [[305.]], ali se ipak nekako oporavio. Pod utjecajem tek preboljele bolesti i Galerijeva ustrajna nagovaranja, vremešni je car odlučio odstupiti s vlasti. S njim se carskog položaja, kako je dogovoreni, odrekao i Maksimijan.
Novi su carevi postali dotadašnji cezari, Konstancije i Galerije. Kad se u razgovoru između Dioklecijana i Galeija postavilo pitanje o tomu tko će biti dvojica novih cezara, caru se prirodno učinilo da to budu Maksimijanov sin i Galerijev zet [[Maksencije]] i Konstancijev izdanak Konstantin. No Galeije je imao druge planove. Nije mu se milio Konstantin, a još manje Maksencije. Kad je osvanuo [[1. svibnja]] [[305.]], dan kad su se carskog grimiza istodobno odrekli Dioklecijan i Maksencije svi vojni zapovjednici i predstavnici vojske koji su se okupili tom svečanom prigodom u Nikomediji očekivali su da će Dioklecijan sljedećim cezarima proglasiti Konstantina i Maksencija. To se na zaprepaštenje nazočnih nije dogodilo, nego su odabrani Galerijevi ljudi njegov prijatelj [[Sever]] i nećak Maksimin, [[Maksimin Daja]]. Konstantin se zasigurno osjećao izigrano, ali nije imao izbora.
Ubrzo je Konstancije zatražio od Galerija da mu pošalje sina radi predstojećeg pohoda u Britaniji protiv [[Pikti|Pikta]]. I doista, Konstantin je stigao ocu u Bononiju ([[Boulogne]] ) prije njegova polaska u Britaniju. Kasnija je priča to Konstantinovo putovanje pretvorila u pustolovni bijeg od Galerija. Po svemu sudeći, Konstantin je putovao služeći se blagodatima državne poštanske službe koja je stajala na raspolaganju carskim dužnosnicima.
S ocem je Konstantin stigao u Eborak (današnji [[York]]) odakle su napali Pikte u današnjoj [[Škotska|Škotskoj]]. Konstanciju je zdravlje bilo sve slabije pa je naposljetku i preminuo [[25. srpnja]] [[306.]] Konstantin je stalno bio uz oca, što je očito bilo smišljeno kako bi se predstavio kao njegov nasljednik, a čim je otac izdahnuo, Konstantina je očeva vojska proglasila carem. Konstantinovu su vlast prihvatili u Britaniji i Galiji, ali ne i u [[Hispanija|Hispaniji]] kojom je Konstancije vladao tek nešto više od godinu dana. Novi se car pokazao mudrim pa je najprije obustavio progone kršćana na svome području i obnovio sva njihova prava te je, želeći izbjeći titulu uzurpatora, prema običaju poslao Galeriju svoju sliku ovjenčanu lovorom, izvješćujući ga o svom zacarenju. Galeriju, koji je nakon Konstancijeve smrti postao prvi car, ovo se nije nimalo dopalo. Navodno je u prvi mah u bjesnilu spalio Konstantinovu sliku, no pritisnut okolnostima priznao je svršen čin. Ipak, Konstantinu je poslao carski grimiz samo s naslovom cezara, a za novog cara na Zapadu postavio je Severa.
| |||