Crkva Gospe Snježne na Tekijama: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 23:
Prvo proširenje kapele izvršeno je o trošku obitelji podmaršala Wenzela Siegfrida grofa Breunera. Stara kapelica je pretvorena u sakristiju, a prednji trup povećan je za dva hvata (3,8 m). U prvoj fazi izgradnje kapela je imala obilježje nadgrobnog spomenika. Ovakvu ju je našao 1735. godine biskup Szöreny. Kapela je imala jedno zvono s likom sveca s kaležom u desnoj ruci (sveti Ignacije!). i natpisom: Johan Dival Goss Mich In Wien 1719. Dugom upotrebom od preko dva stoljeća zvono se raspuklo i 1926. godine u Ljubljani je pretopljeno.
Svake godine na dan Snježne Gospe iz župne [[Crkva sv. Jurja u Petrovaradinu|crkve sv. Jurja]] u tvrđavi, vodili su isusovci jutrom procesiju do kapele. Posebni kip nosile su djevojke u bjelini uz pratnju vojne glazbe. Franjevci su predvodili s križem procesiju. Zavjetna kapela postala je poznata po čitavom Srijemu i preko Dunava, te je bila mjestom velikih hodočašća, osobito od vremena kada je novoizabrani papa Klement XII, 10. VIII. 1730. godine, podijelio potpun oprost na dan Snježne Gospe svim hodočasnicima, uz obične uvjete.
Srijemski biskup Nikola Đivović, 18. prosinca 1760., izvešćuje Svetu stolicu – ''„... A dalje smatram da ne treba nipošto zaobići kako izvan podgrađa Petrovaradina postoji crkva Blažene Marije Djeve od snijega, o kojoj se brinu isusovci, kao što i u samom gradu parohijom upravljaju. A kako je prije toga bila samo mala kapela, sada od prije nekoliko godina, sredstvima pobožnih legata tamo sakupljenim, uveličana je i čvrstim zidovima izgrađena, tako da je dobila oblik crkve iako male.”''
| |||