Hrvatski katolički pokret: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Josinj (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Josinj (razgovor | doprinosi)
Redak 165:
Početkom 20. st. u slavenskim se je zemljama počeo razvijati tzv. orlovski pokret za mladež, katoličke orijentacije, kao reakcija na gimnastički sokolski pokret, koji je bio liberalnog usmjerenja. U Hrvatsku orlovski pokret dolazi iz Čehoslovačke, preko Slovenije. Osnivanjem [[Hrvatski orlovski savez|Hrvatskoga orlovskog saveza]] [[1923.]] orlovski se pokret u Hrvatskoj osamostaljuje. Na konstitutivnoj skupštini HOS-a, u prosincu 1923., bili su prisutni i predstavnici već postojećih đačkih i mladeških katoličkih društava. Zahvaljujući nastojanjima dr. [[Ivan Merz|Ivana Merza]], hrvatsko orlovstvo se postavlja na temelje papinske [[Katolička akcija|Katoličke akcije]] i postaje katolička organizacija za odgoj mladeži, koju su hrvatski biskupi preporučivali. Ivan Merz je bio aktivno uključen u rad Katoličkog pokreta i od 1922. g. bio je predsjednik Hrvatskoga katoličkog omladinskog saveza, koji se je sljedeće godine ujedinio s orlovskim pokretom u Hrvatski orlovski savez.
 
Orlovstvo je prvi masovni katolički pokret u Hrvatskoj. Orlovska organizacija nije bila samo gimnastička organizacija, već prije svega katolički prosvjetni mladeški pokret, koji u svojim redovima okuplja mladež iz svih slojeva hrvatskog društva. No potrebni su joj vođe s katoličkim odgojem, izobrazbom i kulturom. Da dođe do budućih kadrova, HOS nastoji u svoje redove integrirati mlade intelektualce još kao đake i studente, što nailazi na energične prosvjede Katoličkog seniorata. Unatoč tomu dr. [[Ivo Protulipac]], predsjednik HOS-a, uspio je raznim sletovima i drugim manifestacijama privući dio dotadašnjega domagojskog đaštva i studentske mladeži. Nakon te podjele uz domagojstvo ostaju uglavnom primorske đačke organizacije, s bogoslovima iz Zagreba i Splita, te [[franjevci]]ma, [[dominikanci]]ma i [[sestre milsordnicemilosrdnice|sestrama milosrdnicama]], dok se orlovstvo oslanja na [[Sarajevo]], dio neredovničkoga klera, [[konventualcifranjevcekonventualci|franjevce konventualce]] i [[isusovci|isusovce]].
 
Ivan merz je u Hrvatskom orlovskom savezu neprestano podržavao svijest o nadnaravnom cilju organizacije, i o uskoj ovisnosti djelovanja Hrvatskoga orlovskog saveza o crkvenoj vlasti. On je također stalno nastojao od Hrvatskog orlovskog saveza učiniti organizaciju koja će formirati apostole, tj. suradnike u hijerarhijskom apostolatu Crkve, što je, zapravo, pripadalo bîti Katoličke akcije. U skladu s tim, načelo koje je Ivan provodio u orlovstvu, a kao bitan sadržaj svojega apostolskog djelovanja, bilo je načelo depolitizacije pokreta. Ivan nije bio protiv političkog angažmana orlova i uopće vjernika laika, ali nije želio da katoličke vjerske organizacije budu ujedno i političke i da svi moraju glasovati samo za jednu, od njih stvorenu stranku, koja se resi kršćanskim imenom. Budući da je Seniorat tad već imao stranku iza koje je stao – Hrvatsku pučku stranku, to je za nj bilo neprihvatljivo.
 
Kralj [[Aleksandar I. Karađorđević]] donio je odluku [[1929.]] godine o ukidanju svih nacionalnih udruženja i stranaka. Hrvatski katolički pokret morao je znatno smanjiti i promijeniti dotadašnje načine djelovanja. Kao nastavak zabranjenih orlova, [[1930.]] je osnovana [[Križarska organizacija]]. Križarsko geslo bilo je ''»Žrtva – euharistija – apostolat«, koje je postavio još Ivan Merz u orlovstvu, prema geslu francuskih Euharistijskih križara.
 
[[Nadbiskup]] [[Alojzije Stepinac]] pokušao je ujediniti sve oblike katoličkog pokreta u Hrvatskoj u jedinstvenu Katoličku akciju. Umjesto ujedinjenja, nastala je treća grana Hrvatskoga katoličkog pokreta, tzv. čista Katolička akcija. Drugi svjetski rat u potpunosti je prekinuo svako organizirano katoličko djelovanje.