Prgomet: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 39:
== Povijest ==
Šire područje splitskog i trogirskog zaleđa bilo je naseljeno u prapovijesti o čemu svjedoče
Mjesto Prgomet je, kako piše [[Pavao Andreis]], u 13. stoljeću dobila trogirska obitelj Andreis ispravom kralja Bele IV. i potvrdom Žigmunda Luksemburškog [[1409.]] godine.▼
brojna utvrđena naselja - gradine i velike grobne gomile.
U VII. stoljeću na prostoru Dalmacije
propada vlast Istočnog Rimskog Carstva, te dolazi do avarsko-slavenskih upada koji rezultiraju
padom glavnog grada Salone. Na prostoru Zagore, posebno oko plodnih polja (npr. Radošićko
polje), dolazi do naseljavanja novog stanovništva i asimilacije sa starosjediocima. Mala i
zaštićena poljica bila su prikladna za naseljavanje rodovskih skupina.
Crkvenopravno prostor
Zagore bio je pod jurisdikcijom splitskog nadbiskupa, a nosioci misionarskog rada bili su
benediktinci.
Za vrijeme hrvatskih kraljeva prostor Zagore živi u relativnom miru.
Kralj Zvonimir (1075.-1089.) daruje nadbiskupiji mnoge posjede, tako i posjede u Zagori, kao i
utvrde u Labinu, Radošiću i Zmini (Muć). Utvrde nisu bile zidane tvrđave, već suhozidne gradine,
čiji se ostaci mogu zamijetiti i danas u sva tri sela.
U navedenim mjestima bilo je dopušteno
napasanje stoke koja je pripadala podložnicima nadbiskupije. Zagora je bila postojbina
plemićkog roda Svačića pa je stala na stranu posljednjeg hrvatskog kralja Petra Svačića
(poginuo 1097. godine).
Pojedina sela Zagore spominju se rano, u 11. stoljeću, tako i selo Prgomet sa crkvom sv.
Stjepana Prvomuĉenika.
▲Mjesto
Kasnije su zemlje podijeljene između druge obitelji, a dio su dobile i redovnice sv. Petra.
Do [[1830.]] godine selo je pripadalo [[trogirska biskupija|Trogirskoj]], a od tada [[šibenska biskupija|Šibenskoj biskupiji]].
| |||