Diktatura proletarijata: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m r2.6.4) (robot Mijenja: id:Diktatur proletariat |
dopuna uz izvor |
||
Redak 1:
{{socijalizam}}
'''Diktatura proletarijata''' je revolucionarna vlast [[proletarijat]]a, radničke klase. U [[marksizam|marksizmu]] je to politički sustav koji revolucionarnim prevratom uspostavlja radnička klasa u prijelaznom razdoblju od [[kapitalizam|kapitalizma]] k [[socijalizam|socijalizmu]]. Radi se o općoj vlasti koju ostvaruje radnička klasa,
== Pozadina ==
Diktaturom proletarijata radnička klasa ostvaruje svoju dominantnu ulogu u društvu. Ako se usporedi s različitim oblicima [[diktatura|diktature]], diktatura proletarijata kao povijesni tip najbliža je pojmu »narodne demokracije«, te je treba lučiti od različitih drugih oblika diktatura koje isključuju svaki [[demokracija|demokratski]] element. Karakteristična preobrazba koju donosi diktatura proletarijata odvija se prvenstveno u promjeni društveno-ekonomskih odnosa društva, čiji je vanjski oblik političkog sustava koji može biti različit bilo po svojoj organizaciji, ili po metodama. Različiti politički oblici diktature proletarijata u pojedinim zemljama imaju svoj korijen u različitosti socijalne i ekonomskog strukture tih zemalja, različitosti dostignutog nivoa ekonomskog, političkog i kulturnog razvoja, različitosti političkih tradicija, shvaćanja, običaja, različitosti načina i putova kojim su izvršeni prijašnji društveni preobražaji i, posebno, različitosti načina i putova kojim je otpočet njihov konkretan socijalistički preobražaj.
Posljedica razvoja [[socijalizam|socijalističkih]] snaga i jačanje njihova utjecaja na društvena kretanja je i veća različitost političkih oblika diktature proletarijata; pored oblika revolucionarne diktature, diktatura proletarijata ne isključuje mogućnost iskorištavanja oblika parlamentarne vlasti u kojoj presudan utjecaj ostvaruje radnička klasa sa svojim osnovnim ekonomsko-političkim zahtjevima a isto tako uključuje i razne prijelazne oblike ondje gdje proletarijat osvaja odlučujuće političke pozicije relativno mirnim putem. U tom smislu, diktatura proletarijata jest svaki politički sustav prijelaznog doba (od kapitalizma k socijalizmu) u kome neposredni i dugoročni ekonomski i ostali interesi radničke klase — to jest proizvođača koji rade na društvenim sredstvima za proizvodnju — predstavljaju rukovodeći princip cjelokupne njegove političke, ekonomske i društvene aktivnosti <ref>Program bivšeg [[SKJ]]</ref>. Teorija diktature proletarijata proizlazi iz marksističke teorije klasa i [[klasna borba|klasne borbe]]. Na temelju uopćavanja iskustva revolucionarne borbe proletarijata, osobito revolucionarnog kretanja u vrijeme [[Pariška komuna|Pariške komune]], Marx i Engels su razrađivali i projekt ostvarivanja proleterske države. Oni su pritom govorili o »osvajanju demokracije« te općenito o nužnosti proleterske revolucije. Marx je isticao da se ne može uspostaviti proleterska država a da se pri tom ne eliminiraju institucije vlasti buržujske države.
Sam izraz "diktatura proletarijata" Marx prvi puta upotrebljava u pismu Weidemayeru 1852. godine, gdje navodi da klasna borba vodi neizbježno diktaturi proletarijata, a ta diktatura predstavlja samo prijelaz prema ukidanju svih klasa — besklasnom društvu. Dalju razradu ovoga pojma Marx iznosi u ''Kritici Gotskog programa'' (1875), gdje diktaturu proletarijata shvaća kao državu prijelaznog razdoblja iz kapitalizma u komunizam »koja ne može biti ništa drugo do revolucionarna diktatura proletarijata«.
U polemici s revizionističkim teorijama (Kautsky, Cunow, , Renner), [[Lenjin]] razvija dalje teoriju diktature proletarijata. Kako u klasnom društvu ne može biti istinske demokracije diktatura proletarijata ima zadatak da, ostvarujući »proletersku demokraciju«, izopći iz demokracije klasu ugnjetača (»ugnjetavanje ugnjetača«). U ''Državi i revoluciji'' (1917) Lenjin zastupa stav da diktatura proletarijata nestaje s odumiranjem proleterske države kao [država|države]], što je omogućeno tek u punom [[komunizam|komunizmu]]. Tada, naime, odumire i demokracija kao politički oblik da bi se stvarno zbivala kao praksa.
Ovom Lenjinovom konceptu suprotstavlja se [[Rosa Luxemburg]], koja želi isključiti posredovanje partije između vlasti i masa, smatrajući da takva praksa nužno dovodi do devijacija. Ona se zauzima za takav oblik proleterske demokracije u kojem će biti osigurana puna kontrola javnosti nad diktaturom klase. Povijesni je zadatak diktature proletarijata da ukloni dvoličnost buržoaske demokracije, to jest da se ova formalna demokracija učini sadržajnom. U tom pogledu ona zauzima srednji stav u polemici Lenjina s Kautskim smatrajući da Lenjin naglašava samo riječ [[diktatura]], a Kautsky riječ [[demokracija]], oba nedijalektički. Specifičnu devijantnu formu doživjela je koncepcija diktature proletarijata u [[Staljin|Staljinovoj]] interpretaciji i praksi. Njegovo shvaćanje da jačanjem socijalizma jača i klasna borba, u praksi je opravdavalo primjenu niza represivnih mjera ne samo prema klasi ugnjetača, već i prema onim pripadnicima same radničke klase koji se nisu u svemu slagali sa službenom Staljinovom linijom.
Marksistička teorija i praksa u bivšoj [[SFRJ]] polazila je od načela stalnog humaniziranja društvenih odnosa. U uvjetima ostvarene diktature proletarijata, društvenog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju, smatralo se da radnička klasa može ostvariti svoje klasne interese i biti na visini svoga povijesnog zadatka ukoliko se istodobno bori i za oslobođenje svih stvaralačkih činilaca društva od pritiska antisocijalističkih snaga koje se manifestiraju u ostacima buržujskih odnosa, ali i u različitim deformacijama socijalizma (birokratizam, konzervativizam, [[kult ličnosti]], administrativni centralizam i slično). Ovi stavovi izraženi u praksi ondašnjeg radničkog samoupravljanja i izgradnji samoupravnih odnosa u društvu uopće, nadovezivali su se klasičnu koncepciju diktature proletarijata.
== Literatura ==
* ''Opća enciklopedija JLZ'' svezak 2 C-Fob Zagreb 1977.
==Izvori==
{{izvori}}
{{komunizam}}
| |||