Ekdicije: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m r2.7.1) (robot Dodaje: pt:Ecdicius Avitus |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
'''
Rodio se u [[Arverno|Arvernu]]. <ref name="Nikolanci">[http://hrcak.srce.hr/file/86930 Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, sv.18 br.1 svibanj 1985.] Mladen Nikolanci: "Dalmatinska dinastija" i propast Zapadnog Rimskog Carstva, str. 15.-16.</ref>
Dolaskom na vlast [[Julije Nepot|Julija Nepota]] čija porodica je bila dva desetljeća ranije povezana s carem Avitom, ovaj heroj bitaka s Vizigotima je uzdignut na položaj glavnog zapovjednika vojske. Ekdicije je imao za vazala burgundskog vladara [[Hilperik II. Burgundski|Hilperika II.]]. To je bilo kad je Hilperik tek došao na vlast 473. godine. Nakon godine dana, Hilperik se je osamostalio.
Nakon samo godinu dana na tom visokom položaju dolazi do razlaza između zapovjednika vojske i cara. Razlozi smjene nikad nisu bili razjašnjeni nego su samo ostale pretpostavke da je to povezano s odlukom Julija Nepota da sklopi mir s Vizigotima kojima se priznaje status nezavisnog kraljevstva i vlasništvo dobrog dijela Galije, što nije moglo odgovarati Ekdiciju čija glavna politička baza i bogatstva su se nalazila u Galiji.
Konkretni tijek događaja bio je da su Vizigoti su upali u Italiju, no Julije Nepot je to uspio spriječiti. Sukob je okončan mirom u prvim mjesecima [[475.]] godine. No ovaj je mir imao tešku cijenu cijenu za Ekdicija. Da bi Nepot dobio Provansu i [[Narbonensis Secunda|Narbonensis Secundu]], zauzvrat je morao nešto ponuditi Vizigotima, a to je bila zemlja i grad Arverna, grad koji je junački podnosio zapadnogotsku opsadu. Budući da je to bio Ekdicijev rodni grad, nije bio zadovoljan takvim mirom, zbog čega ga je car Julije Nepot kao sumnjiva opozvao s tog mjesta u Italiju. Na mjesto Ekdicija Julije Nepot je postavio [[Flavije Orest|Flavija Oresta]] kojeg je imenovao [[patricius|patricijem]]. <ref name="Nikolanci"/>
== Literatura ==
* Martin Heinzelmann: ''Gallische Prosopographie 260–527.'' U: ''[[Francia (Zeitschrift)|Francia]].'' sv. 10, 1982., str. 594.
*John Robert Martindale, John Morris: Ecdicius. U: [[The Prosopography of the Later Roman Empire]] (PLRE). sv 2, Cambridge University Press, Cambridge 1980., ISBN 0-521-20159-4, str. 383–384.
{{izvori}}
{{Redoslijed|
|