Kvirin Klement Bonefačić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
tablica
poveznica
Redak 20:
Poslijednjih godina habsburške monarhije istaknuo se kao promicatelj u obrani nacionalnih hrvatskih prava u Malom Lošinju. Surađuje u uređivanju političko-gospodarstveno-informativnog lista Pučki prijatelj. Krajem 1918. župu Mali Lošinj morao je napustiti prisilno, ne po biskupovom dekretu, nakon što su talijanske vojne vlasti zauzele otok. Bio je silom konfiniran u Bašku 4. siječnja 1919. godine.
 
Talijanima je smetao i u Baški. Međutim dr. Bonefačić je smatrao da svatko mora ostati uz svoj narod, do krajnjih granica mogućnosti, pa je u Baški preuzeo upravu župe 1920. i 1921. godine, kad su Talijani odveli i zarobili u [[Trst]]u župnika popa Mata Milovčića. Tu je doživio poznati krvavi[[Krvavi Božić]] 1920. godine. Tada su, neposredno pred božićnu veliku misu, u župnu crkvu provalili D’Annunzievi arditi, tražeći da misi na latinskom a ne na staroslavenskom. Nakon što je kategorički odbio u glagoljaškoj župi misiti na latinskom došlo je do sukoba između ljudi i ardita. Poginulo je troje mještana a dr. Bonefačić morao je barkom pobjeći u [[Senj]]. Nakon povratka župnika iz zatočeništva bio je vjeroučitelj u osnovnoj-pučkoj školi u Baški.
 
Dr. Bonefačić imenovan je splitskim i makarskim biskupom od pape [[Pio XI.|Pija XI.]] 6. lipnja 1923. godine. Zaređen je za biskupa u zagrebačkoj katedrali 2. rujna od zagrebačkog nadbiskupa [[Antun Bauer|Antuna Bauera]] i suposvetitelja Josipa Marušića, [[Senjsko-modruška biskupija|biskupa Senjsko-modruškog]] i Jeronima Milete, [[šibenska biskupija|biskupa Šibenskog]]. Dana 30. rujna iste godine svečano je ustoličen u svojoj novoj biskupiji.