Inačica od 4. veljače 2012. u 00:10 uredi SpeedyGonsales (razgovor \| doprinosi) IP blok iznimke, Ophoditelji 34.094 edits lektura ← Starija izmjena		Inačica od 4. veljače 2012. u 10:07 uredi ukloni ovu izmjenu Lucianac (razgovor \| doprinosi) 37 edits mNema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 7: Token je uređaj nalik džepnom kalkulatoru. Jedan se takav uređaj ustupa klijentu na privremeno korištenje prilikom registracije za uslugu Internet bankarstva. Prilikom odjave usluge klijent je dužan vratiti uređaj u podružnici u kojoj ga je zaprimio. Numeričke tipke na tokenu omogućavaju korisniku unos PIN-a (~~[[:en:~~Personal Identification Number~~\|Personal Identification Number]]~~) koji je nužan za uspješnu autorizaciju kod samog tokena. '''PIN''' je broj od četiri do osam znamenaka kojeg korisniku ustupa banka. Nakon prve autorizacije korisnik ima mogućnost promijeniti PIN za otključavanje uređaja. Nakon autorizacije token generira niz brojeva koji se zajedno sa serijskim brojem tokena mora unijeti u aplikaciju. Serijski broj svakog tokena je jedinstven i sačinjava dio [[kriptografija\|kriptografskog]] ključa koji omogućuje generiranje dinamičkog [[kod\|koda]] za pristup mreži. Pri autorizaciji i validaciji podataka poslužitelj generira numeričku vrijednost sačinjenu od šest znamenaka. Te se znamenke dobiju iz datuma, vremena izvođenja transakcije i same novčane vrijednosti transakcije. Da bi se uspješno provela transakcija, klijent mora utipkati dobiveni broj u token koji nakon toga generira novi broj koji se također sastoji od šest znamenaka i valjan je samo za izvođenje trenutne transakcije. Broj kojeg token generira za jednokratnu je uporabu, odnosno ne postoji mogućnost ponavljanja generiranog niza. Klijent ima na raspolaganju određeni vremenski period u kojem mora unijeti generirani niz. Taj period traje od 30 do 60 sekundi nakon čega se token automatski isključuje. Redak 22: Kako biste se mogle koristiti, potreban je čitač smart-kartica koji mora biti instaliran na računalu. Čitač, kao i softver potreban za instalaciju čitača na računalo, korisnik mora kupiti od banke pri registraciji za uslugu. Kartica se temelji na '''PKI''' (~~[[w:en:~~Public Key Infrastructure~~\|Public Key Infrastructure]]~~) [[tehnologija\|tehnologiji]] koja se zasniva na asimetričnoj [[kriptografija\|kriptografiji]], odnosno na paru javnih i tajnih ključeva za [[šifra\|šifriranje]] podataka. Svaki korisnik ima svoj tajni ključ i svoj javni ključ. Samo je javni ključ korisnika dan drugima na uvid. Korisnik podatke koje želi nekome poslati šifrira svojim tajnim ključem. Kada bi se takvi podaci poslali, pročitati bi ih mogao svatko tko posjeduje javni ključ [[poslužitelj\|pošiljatelja]]. Iz tog razloga pošiljatelj šifrira podatke još jedanput, ovaj put javnim ključem primatelja podataka. Na taj su način podaci dostupni samo primatelju. Naime, primatelj ih mora dešifrirati najprije pošiljateljevim javnim ključem, a zatim i svojim tajnim ključem. Svi su ti ključevi u [[digitalizacija\|digitalnom]] obliku pohranjeni na smart-kartici. '''Najčešće primjene smart-kartica su:'''

Internetsko bankarstvo: razlika između inačica