Zvončari: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: zamjena Ciri.jpg s The_Carnival_of_the_Istro-Romanians_from_Jeian,_2006.jpg |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 42:
== Zvonećanski zvončari ==
Zvonećanski zvončari su Zvončarska skupina iz [[zapad]]nog dijela dijela Kastavštine. Opremom, nošnjom i nastupom vrlo su slični [[Rukavac (Matulji)|Rukavačkim]] i [[Mučići|Mučićevim]] zvončarima, te zvončarima iz Korenskoga i Vlahova Brega. Za razliku od Halubajskih zvončara, nose tri zvona, a umjesto maski (koje su im bile zabranjene za vrijeme [[Italija|talijanske]] okupacije tih krajeva između [[Prvi svjetski rat|Prvog]] i [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]]. Nose šešire s raznobojnim [[Cvijet|cvijećem]]; ''krabujosnice''. Iznad ovčjih koža ogrnuti su šarenim rupcem. Nemaju medvjeda ni vraga, ali imaju glazbu i u pratnji ''partenjake'', mladiće i djevojke odjevene u šarolike nošnje koje po nekim elementima sliče na [[Slovenija|slovenske]]. I njima rukovodi ''komandant'' u svečanoj ''časničkoj'' odori, a povorku predvodi mladić s ''majem'', zelenom trstikom, simbolom nadolazećeg [[Proljeće|proljeća]]. O zvončarima zapadne Kastavštine [[1985.]] godine pisala je Lidija Nikočević.
== Brgujski zvončari ==
Brgujski zvončari i mačkare svake godine, predposljednje nedjelje Karnevala (''Pusta'') tradicionalno posjećuju okolna sela Velog Brguda. Taj pohod oni nazivaju „Naš krug“. U jutarnjim satima kreću iz Velog Brguda u Zaluke, Brešca, Mučiće, Permane, Ružiće, Mali Brgud i konačno, u večernjim se satima vraćaju kući. U svakom selu zaustavljaju se na nekoliko postaja, gdje ih gledaoci dočekuju, a domaćini ih počaste hranom i pićem. Tradicionalno objeduju u Permanima, u restoranu „Stara Pošta“.
Brgujski zvončari pripadaju skupini Zvončara iz zapadnog dijela Kastavštine, što se prepoznaje samim njihovim izgledom. Naime, na glavama nose šešire (''klobuk'') , obložene crvenim platnom, na koje su prišivene jeline grančice i cvjetići različitih boja, ručno napravljeni od krep papira. Na vrhu ''klobuka'' strše tri grančice s listićima u boji, također napravljenih od krep papira. Pednji dio oboda šešira podignut je prema gore, a na se stražnjem dijelu nalazi svilena mašna (''fijok''). Klobuk brgujskog zvončara mora biti uspravan, dok je kod nekih drugih zvončara zapadnog dijela Kastavštine blago zakrivljen unatrag. Važno je naglasiti kako ''klobuke'' zvončari nikada ne izrađuju sami, već je to zadaća njihove majke, a kad stupe u brak zadaću preuzima njihova supruga. Brgujski zvončari odjeveni su u crvene karirane košulje i bijele hlače na kojima su prišivene crvene trake na vanjskim rubovima.
Leđa su im prekrivena bijelim ovčjim krznom (''koža''), a na repu krzna pričvršćen je crveni cvijet napravljen od krep papira. Oko vrata imaju zavezanu crvenu maramu (''zvončarski facol'') sa cvjetovima u boji, koja se prostire preko ovčje kože na leđima zvončara. Obuveni su u crne vojničke čizme. Oko struka čvrsto su im konopcem zavezana tri zvona. Svaka skupina zvončara ima svoj ritam i način zvonjenja (''hod''), a jedna od karakteristika Brgujskih zvončara jest u tome da su tijekom zvonjenja energični.
Zvončar u ruci nosi ''baltu'', koju tijekom zvonjenja podiže uvis, a kada izvode ''kolo'', uhvate je objeručke, postave je vodoravno te njome odguravaju zvončara ispred sebe. Brgujski zvončari imaju nešto drugačiju formaciju ''kola'' no ostali zvončari zapadne Kastavštine. Naime, to je njihova formacija u koju se postavljaju na određenim mjestima, tj. postajama na kojima ih tradicionalno dočekuju gledaoci. Ta je formacija u početku u obliku kružnice, u kojoj se kreću suprotno od smjera kazaljke na satu jedan iza drugoga, zvoneći i gurajući se ''baltama''. Zatim formacija prelazi u oblik kruga, unutar kojeg si zvončari međusobno, tek prividno podmeću noge (''ziz nogami se kračaju''). Nakon toga, zvončari se prestanu kretati, stoje na mjestu na kojem su se našli unutar kruga, te zvone samo pokretanjem kukova u lijevu i desnu stranu, a zatim u potpunosti prestanu zvoniti. Nakon nekoliko sekundi, uz pokoji njihov uzvik „Eeej“, skoče uvis i ponovno počinju zvoniti i podmetati si noge. Isto ponavljaju najčešće još jednom do dvaput. Jedna od karakteristika Brgujskih zvončara je i preskakivanje stepenica u dvorištu restorana „Stara Pošta“, što je ujedno i vrhunac ceremonije koju izvode.
Brgujski zvončari su jedni od rijetkih zvončara koji u pratnji imaju ''mačkare'', u kojima najčešće sudjeluju mještanke Velog Brguda i supruge zvončara. No, sudjeluje i nekoliko muškaraca koji cijelu povorku prati alegorijskim kolima. Mačkare nastupaju nakon što zvončari prestanu zvoniti. Tada one zabavljaju publiku plešući oko zvončara. Najčešće poskakuju u ritmu, držeći se za ruke ili pak plešu u parovima uz zvuk nekoliko harmonika, trube, bubnja, trombona itd. Važno je naglasiti kako se skupina Brgujskih zvončara sastoji od ''velikih i mićih zvončari''. Muška djeca trebaju krenuti u povorku što ranije, kako bi usvojila ''hod'' Brgujskih zvončara i kako bi uloga zvončara postala dio njihova identiteta; čime je zagarantirano da se tradicija neće iskorijeniti. Zbog toga, nerijetko se viđa da majka nosi u povorku muško dijete koje još nije ni prohodalo, a obučeno je u zvončara.
Važni sudionici povorke su također ''majista,bariličari, muzikanti'' i predvodnik mićih zvončari. ''Majista'' je odjeven u jednake hlače i košulju kao i zvončari, a oko vrata ima zvončarski facol. Obuven je u vojničke čizme. Uvis podiže i kružnim pokretima zamahuje drvom trske (''maj'') koji je okićen raznobojnim cvjetovima napravljenim od krep papira. On je predvodnik zvončara te je zadužen za odmicanje publike, kako bi zvončarima osigurao mjesto i konačno ih formirao u ''krug''. ''Bariličari'' su muškarci koji u putnoj bačvici (''barilici'') nose vino, kako bi se zvončari putem osvježili. Najčešće u povorci sudjeluju dva bariličara.Predvodnik ''mićih zvončari'' je odjeven u „svečano pusno odijelo“, a u ruci nosi štap sa crvenim cvjetićem na vrhu. On predvodi, motivira i uči male zvončare kako treba zvoniti.
Cijela povorka formirana je tako da su na početku povorke ''mići zvončari'' i njihov predvodnik, nakon njih dolazi ''majista, veliki zvončari i bariličari, muzikanti, mačkare i mačkare'' s alegorijskim kolima.
Brgujski zvončar može biti samo ona muška osoba koja je u krvnom srodstvu s Brgujcima. Biti u ulozi zvončara nije nimalo lako, ali je velika čast. U suvremenom svijetu više se ne vjeruje da se zvonjavom istjeruje duhove, ali zasigurno se time još uvijek iskazuje muževnost, ljubav prema mjestu u kojem žive te ponos što su dio tog zajedništva. Masnice koje ostaju kao posljedica u struku muškaraca, dokazuju koliko je „biti zvončar“ jedinstveno je i neopisivo zadovoljstvo.
== Žejanski zvončari ==
| |||