Željko Poljak (liječnik): razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
{{wikipedizirati}}
[[File:Dr. Željko Poljak.jpg|thumb|Dr. Željko Poljak]]Željko Poljak rodio se je [[9. rujna]] [[1926.]] u [[Zagreb|Zagrebu]], gdje je studirao na Filozofskom i Prirodoslovno-matematičkom te 1952. diplomirao na [[Medicinski fakultet u Zagrebu|Medicinskom fakultetu]]. Do mirovine je radio na OEL klinici Šalata u Zagrebu kao specijalist otorinolaringolog. Stupanj doktora znanosti stekao je 1969., habilitirao 1971., naslov primarijusa stekao 1972., za sveučilišnog profesora izabran je 1976., za člana [[Akademija medicinskih znanosti Hrvatske|Akademija medicinskih znanosti Hrvatske]] 1981., člana [[Društvo hrvatskih književnika|Društva hrvatskih književnika]] 1996., za časnogzačasnog člana Hrvatskog liječničkog zbora 1997. Objavio je oko 120 znanstvenih i stručnih radova, bio je urednik »Liječničkog vjesnika« »Liječničkih novina«, desetka stručnih zbornika i udžbenika, od 1991. je urednik »Liječničkih novina«. Bio je predsjednik Izdavačkog savjeta »Sveučilišnog vjesnika« itd. Važnija djela iz kroatistike: Hrvatski književnik Ivo Andrić, 2002., Karlobaške ljekaruše, 2008.
 
[[planinarstvo|Planinarenjem]] se počeo baviti 1947. u Planinarskoj sekciji FD »Dinamo« u Zagrebu, bio je član PD-a »Zagreb« od osnutka 1948., suosnivač PD-a Sveučilišta »Velebit« 1950., osnivač i predsjednik PD KBC-a »Maksimir« 1986., osnivač Planinarskog kluba Hrvatskog lječničkog zbora 1995., i Hrvatskog društva za medicinsko nazivlje, predsjednik FD »Medicinar«, predsjednik Hrvatskog planinarskog saveza (1981- 1983.) i njegovih komisija za [[HGSS|GSS]], za izdavačku djelatnost i za ekspedicije, a od 1959. do 2000. neprekidno urednik »[[Hrvatski planinar|Hrvatskog planinara]]« (prije „Naših planina“). Nosilac je Zlatnog znaka hrvatskog, slovenskog i BH-planinarskog saveza, Trofeja za fizičku kulturu Hrvatske, Ordena zasluga za narod sa srebrnim zrakama, Reda Danice Hrvatske s likom Franje Bučara, Trofeja Međunarodnog olimpijskog odbora »Sport and Environment«, počasni član HPS itd.
Publicistikom se počeo baviti 1950. i dosad napisao oko tisuću raznih članaka i putopisa.
Planinarski je pisac i teoretičar. Objavljuje planinarske vodiče (Klek, 1959.; Učka, 1967.; [[Velebit]], 1969.; [[Medvednica]], 1970.; [[Planine Hrvatske]], 1974. - 2007. sedam izdanja, Zlatna knjiga Hrv. planinarstva, 2004., 50 najljepših planinarskih izleta u Hrvatskoj, 2000. - 2008. četiri izdanja itd.) i povijesnih djela (Hrvatsko planinarstvo, 1975.; Slike iz povijesti hrvatskog planinarstva, 1987.; Hrvatska planinarska književnost, 1994.). Trasirao je [[Velebitski planinarski put]] i [[hrvatska planinarska transverzala|hrvatsku planinarsku transverzalu]]. Bavi se planinarskom fotografijom. Sa svojim dijapozitivima održao je veći broj predavanja. U studentskim danima bavio se kao član AO PDS-a »Velebit« alpinistikom (prvenstveni usponi u Prokletijama i Dinari). Sistematski je proučio sve hrvatske planine i mnoga europska gorja (Pirineji, Apenini, Alpe, Tatre, Karpati, Skandinavija, britansko otočje, Iberski poluotok, balkanske zemlje), a izvan Europe je kao svjetski putnik planinario po Armeniji, Anadoliji, Kurdistanu, Mongoliji, Iranu, Sundajskom otočju, Rocky Mountainsu, džunglama Yucatana, polinezijskim vulkanima i Himalaji. Prvi je istaknuo hrvatsku zastavu na jednom himalajskom vrhuncu (u Annapurni, 1971.).
 
Pod utjecajem svog učitelja, akademika Branimira Gušića, planinarstvo mu služi kao sredstvo znanosti, a planinarska organizacija kao uporište u borbi za zaštitu prirode. Protivnik je sportskih primjesa u planinarstvu jer natjecanje radi pobjede smatra štetnim s etičkog i medicinskog stajališta. Planinarstvo smatra sastavnim dijelom nacionalne kulture, a planinarsku književnost sastavnim dijelom nacionalne književnosti. U tom pogledu poznat je po upornom dugogodišnjem nastojanju. Autobiografska djela: Tri rinologa, 2003; Život na planinarski način, 2005.