Lokvarka (špilja): razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 2:
[[Datoteka:Lokvarka2.JPG|mini|desno|200px|Unutrašnjost špilje.]]
[[Datoteka:Lokvarka3.JPG|mini|lijevo|200px|Unutrašnjost špilje.]]
▲S 1200m uređene staze jedna od najvećih [[špilja]] Hrvatske prikladne za posjetu turistima. Smještena je neposredno uz autocestu Zagreb–Rijeka, oko 2 km istočno od centra naselja [[Lokve]], na jugoistočnim padinama brda Kameni vrh (906 m) na 760 m nadmorske visine. Od županijskog središta, grada [[Rijeke|Rijeka]], udaljena je 25 km, a od [[Delnica|Delnice]] svega 5 km.
==
'''Lokvarka''' je po postanku zapravo [[kaverna]], špiljski objekt bez prirodnog ulaza,čiji je otvor probijen tek u 20. stoljeću. Sastoji se od 6 etaža, od čega su prve 4 uređene za posjetitelje.
Špilju je otkrio trgovac Jakob Bolf iz Lokava [1911]]. prilikom kopanja kamena vapnenca za proizvodnju vapna. Već [[1912]]. godine proširen je ulaz i postavljena su 3 stepeništa i 1 most, te je tada prvi put uređena za posjetitelje. ▼
==Povijest==
▲Špilju je otkrio trgovac Jakob Bolf iz Lokava [1911]]. prilikom kopanja kamena vapnenca za proizvodnju vapna. Već
Već 1912. godine kreću i prva geološka i biospeleološka istraživanja. Iste godine Josip Poljak objavljuje prvi članak o špilji, njezin nacrt te prve poznate fotografije snimljene duboko u nekom speleološkom objektu u Hrvatskoj. U radu Pećine okoliša lokvarskog i karlovačkog iz 1913. Poljak opširnije opisuje Lokvarku. Prilikom istraživanja prikuplja se i špiljska fauna, a prikupljeni biološki materijal čuveni češki biospeleolog Karel Absolon uvodi u svoju kolekciju Biospeleologica Balcanica.
S vremenom su drvene stube i mostovi popustili, pa je 1935. špilja ponovno uređena za turističke posjete i u njoj je po prvi put postavljena električna rasvjeta.
Najsustavnija fizička speleološka istraživanja provode 1953. članovi SO HPD „Željezničar“, koji otkrivaju i istražuju 5., tzv. Djevičansku etažu, kao i nekoliko manjih sporednih špiljskih kanala u turističkom dijelu.
Konzervatorski zavod za zaštitu prirode 1957. postavlja željezna vrata na ulaz Lokvarke, a na osnovi iznimnih geomorfoloških vrijednosti špilja Lokvarka proglašena je geomorfološkim spomenikom prirode 1961. Zbog dotrajalih instalacija špilja je 1962. po treći put uređena za turističke posjete.
U rujnu 1996. Gordan Polić i Roman Ozimec započinju sustavna istraživanja Lokvarke, koja traju do danas. Već prilikom prvog istraživanja, u rujnu 1996., prikupljaju biološki materijal u Djevičanskoj etaži i nalaze prvi primjerak do tada nepoznata endemičnog roda Croatodirus. Vrsta je opisana 2004. pod imenom Croatodirus ozimeci, a do sada je ovaj endemični troglobiontni podzemljar (Fam. Cholevinae, tribus Leptodirini) pronađen samo u Lokvarci i to jedan jedini primjerak! Prilikom daljnjih istraživanja, uslijed proloma oblaka i intenzivna protoka vode, istraživači otkrivaju uzak vertikalni nastavak u 5. etaži. Kroz taj vertikalni kanal, nakon višekratna klesanja i miniranja, se 1998. probijaju u aktivnu 6., tzv. Gordanovu etažu, u kojoj postoji stalan vodeni tok, ustvari ponor rječice Lokvarke, a koja je smještena 275 metara dublje od ulaza.
==Geologija i hidrologija==
Line 15 ⟶ 22:
*[http://www.gorskikotar.hr/ProductDetails/53/pgid/30/lang/Croatian/Spilja--Lokvarka----Lipa.wshtml Gorskokotar]
*[http://www.tz-lokve.hr/spilja-lokvarka-galerija.html TZ Lokve]
*[http://www.ju-priroda.hr/]
| |||