Konstantin I. Veliki: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
sređivanje |
||
Redak 51:
'''Konstantin Veliki''' ([[latinski jezik|lat.]] ''Flavius Valerius Aurelius Constantinus
== O Konstantinovim roditeljima ==
Redak 89:
== Gospodar svijeta ==
[[Datoteka:Byzantinischer Mosaizist um 1000 002.jpg|lijevo|150px||mini|Konstantin I. Veliki
Konstantin je sljedećih godina redovito boravio u Iliriku stolujući u [[Sirmij]]u ([[Srijemska Mitrovica]]), Serdiniki i Tesaloniki ([[Solun]]). Godine [[323.]] uspješno ratuje protiv Sarmata i [[Goti|Gota]]. U međuvremenu dobiva još dvojicu sinova Konstancija rođenog u Sirmiju i Konstanta rođena u Tesaloniki. Fausta mu je rodila još dvije kćeri, Konstantinu i Helenu.
Do [[320.]] klimavi mir između Licinija i njega se još više narušio zbog razlika u vjerskoj politici. Licinije, poklonik Nepobjedivog Sunca, počeo je uskraćivati potporu kršćanima, uklonio ih je sa svog dvora i ograničio njihova prava.
Otvoreni rat planuo je u proljeće [[324.]] kada je Konstantin s golemom vojskom krenuo iz Soluna te je u srpnju kod Hadrijanopola I u rujnu kod Hrizopola izvojevao nad Licinijem dvije ključne pobjede. Poraženi Licinije se povukao u Nikomediju I ponudio predaju, Konstantin mu je obečao da če mu poštedjeti život I Licinije je osobno pred pobjednikom carski grimiz, poklonio mu se kao caru I gospodaru te zatražio oprost za sva svoja dijela. Poslan je u Tesaloniku skupa sa svojom obitelji, ali ga je Konstantin [[325.]] dao smaknuti, a njegova sina godinu dana kasnije snašla je ista sudbina.
Konstantin je u Nikomediju ušao u trijumfu. Konačno je postao gospodar cijelog Rimskog Carstva I njegova je vlast bila neupitna. U studenom je najmlađeg sina proglasio cezarom. Istog je dana na mjestu starog Bizantija odredio granice budućeg [[
Godinu 326. obilježile se dvije obiteljske tragedije. Konstantin je u [[Pula|Poli]] dao ubiti najstarijeg sina Krispa, a onda je na majčin nagovor ubio ženu Faustu. Optužba je bila da su njih dvoje bili ljubavnici.
[[Datoteka:2009-04-13 ConstantineTheGreat York.jpg|
== Reforme, pokrštenje i smrt ==
[[Datoteka:Constantine multiple CdM Beistegui 233.jpg|
Konstantin se dokazao i kao sposoban upravljač rimskom državom. Preuredio je upravu carstva ne temeljima koje je postavio Dioklecijan. Vojsku je podijelio na pograničnu i pokretnu, od kojih je prva bila smještena i čuvala mir na granicama Carstva dok je druga djelovala iz pozadine kad bi nastala opasnost na granici i pratila cara na vojnim pohodima. Uveo je službu vojnih načelnika, glavnih vojskovođa na čelu legija. To je učinio nakon što je prefektima pretorija oduzeo vojne ovlasti, učinivši ih tako najvišim civilnim službenicima, a pretorijance raspustio. Ustanovio je i dvije nove službe na dvoru, kvestora i načelnika službi. Proveo je i novčanu reformu počevši kovati čisti zlatnik koji je postao glavna moneta u Carstvu.
Od 330. Konstantin je stolovao u novoj prijestolnici, zabavljen zaštitom granice na donjem Dunavu. U prosincu [[333.]] je najmlađeg sina Konstanta uzdignuo na položaj cezara, a urujnu [[335.]] istom je čašću okitio nećaka Dalmacija, dok je njegovu bratu Hanibalijanu, mužu svoje kćeri Konstantine dodijelio naslov kralja kraljeva i nadležnost nad narodima na istočnoj rimskoj granici.
Car se u travnju [[337.]] teško razbolio. Pošao je iz Carigrada u majčin rodni grad Helenopol u tamošnje termalne kupelji. Sluteći da mu je kraj blizu odlučio se krstiti kako sa sebe sprao sve grijehe. Pokušao se vratiti u
▲Sluteći da mu je kraj blizu odlučio se krstiti kako sa sebe sprao sve grijehe. Pokušao se vratiti u Konstantinopol, ali je dospio samo do Ankirone, predgrađa Nikomedije. Tu je pozvao nekoliko biskupa, od kojih ga je [[Euzebije Nikomedijski]] krstio. Konstantin je obećao da će živjeti na mnogo kršćanskiji način oporavi li se od bolesti, ali mu se prilika za to nije pružila. Umro je [[22. svibnja]] [[337.]], atijelo preminulog cara preneseno je u Konstantinopol i pokopano u crkvi Svetih Apostola. Već su mu suvremenici dodijelili naslov '''Magnus''' tj. '''Veliki''', a u istočnom su ga kršćanstvu počeli štovato kao sveca. Nakon očeve smrti vlast u Carstvu su preuzeli [[Konstantin II.]], [[Konstancije II.]] i [[Konstans I.]], uklonivši sve rođake koje su smatrali prijetnjom za svoj položaj.
== Izvor ==
| |||