Razlika između inačica stranice »Olinda«

Obrisano 119 bajtova ,  prije 9 godina
povijest i znamenitosti
(povijest i znamenitosti)
 
}}
'''Olinda''' (nastalo od [[portugalski|portugalske]] sintagme ''Oh! Linda!'', što znači "Oh! Lijepa!") je grad u [[Brazil|brazilskoj]] državi [[Pernambuco]], nalazi se na sjeveroistokusjeveroistočnoj uz obaluobali [[Atlantik|Atlantskog oceana]]. Sjeverno od Olinde se nalazi [[RecifePaulista]], a južno [[PaulistaRecife]]. Grad ima najočuvaniji duh kolonijalnog vremena zahvaljujući mnogim znamenitostima kao što je povijesno središte u kojemu se održava slavni Olinda festival koji je poput drugih brazilskih festivala ulična zabava sa stotinama glazbenih skupina i mnogim plesovima afričkih korijena. Za razliku od festivala u [[Rio de Janeiro|Rio de Janeiru]] i [[Salvador (Bahia, Brazil)|Salvadoru]], Olindski festival je besplatan.
[[Datoteka:Dutch-Brasil_Olinda_map_English.png|mini|lijevo|<center>Karta Nizozemskog napada na Olindu 1630. god.]]
 
Budući kako je lijep primjer očuvane baštine [[kolonijalizam|kolonijalne]] [[barokna arhitektura|barokne arhitekture]], DiamantinaOlinda je upisana na [[UNESCO]]-v popis mjesta svjetske baštine u Amerikama 1982. godine kao "draguljgrad ujedinstvene ogrlicidražesnosti negostoljubivogu stjenjakakojemu kojije nasostvarena podsjećaskladna naravnoteža traganjegrađevina, zavrtova, dijamantima20 u 18.baroknih stoljećucrkava, tesamostana svjedočii obrojnih trijumfumalih ljudskihkapela kulturnih(''passos'') iiz umjetničkih težnji nad18. krajolikomstoljeća"<ref>[http://whc.unesco.org/en/news/165189 Historic Centre of the Town of DiamantinaOlinda] {{en icon}} Preuzeto 910. veljače 2012.</ref>.
[[Datoteka:Diamantina OrtOlinda-Recife.JPGjpg|mini|lijevo|<center>UlicaPogled iz uOlnde povijesnomprema središtuobližnjem DiamantineRecifeu]]
 
==Povijest==
[[Datoteka:Diamantina.jpg|mini|lijevo|<center>Pješački most Passadiço]]
[[Datoteka:Igreja_Matriz,_Diamantina.jpg|mini|lijevo|<center>Crkva Matriz u središtu grada]]
[[Datoteka:Saint Francis of Assis Church.jpg|mini|lijevo|<center>Crkva sv. Franje Asiškog]]
Portugalsko naselje '''Arraial do Tijuco''' je osnovano 1713. godine na rijeci [[Tijuco]] koja je mala pritoka rijeke Rio Grande. Za razliku od drugih portugalskih rudarskih naselja na kontinentu, kao što je npr. [[Ouro Preto]], neočekivano otrkiće velikih količina dijamanata 1731. godine dovelo je do neslućenog razvitka. Upravno središte portugalske krune, '''Demarcação Diamantina''' je progutalo starije naselje, a "Dijamantno središte", osnovano 1739. u obližnjem Tijucu, je kontroliralo vađenje i prodaju dijamanata kroz instituciju tzv. "ugovora na određeno vrijeme" privatnim osobama. Portugalska kruna je 1771. godine prisvojila sve rudnike koje je kontrolirala kroz instituciju ''Real Extração do Diamante'' koja je djelovala sve do 1845. god. Od tada monopol na rudarenje je držala vojarna ''Regimento Diamantino'', koja je navodno imala više administratora nego vojnika.
 
[[Datoteka:Rua_Prudente_de_Morais_Olinda.jpg|mini|lijevo|<center>Povijesna ulica ''Rua Prudente de Morais'']]
Tek deset godina nakon osamostaljenja Brazila, 1832. godine, Tijuco je dobio pravo da bira svoju lokalnu upravu, a 1838. je postao grad. God. 1845. je ukinut ''Real Extração'', a rudarenje je prepušteno privatnicima kroz licence koje je izdavao inspektorat ''Inspetoria dos Terrenos Diamantinos'', sve do 1906. god. U to vrijeme osnovane su prve strojne rudarske tvrtke, radionice za rezanje dijamanata, srebrnarnice i zlatarne. Nažalost, otkrićem većih i bogatijih nalazišta dijamanata u Južnoj Americi dovela je do dramatičnog kolapsa rudarstva kod Diamantine.
Na obalama sjeveroistočnog Brazila su obitavala plemena iz skupine [[Tupí]], [[Caeté]] i [[Tupinambá]], koja su često međusobno ratovala. Iako su [[Francuzi]] prvi došli u ovo područje, prvi su [[Portugalci]] utvrdili trajno naselje na brdu iznad jednog Caeté sela. Naselje Olinda je osnovao [[Duarte Coelho Pereira]] 1535. godine, a ubrzano je napredovalo zahvaljujući robovskom radu na plantažama šećerne trske koje su cvale zahvaljujući plodnom aluvijalnom tlu uz obalu.
 
Od 1614. godine Olinda je sjedište novoosnovane pokrajine Pernambuco čije je bogatstvo privuklo Nizozemce koji su je spalili 1630. god. Nizozemci vladaju Pernambucom od 1630.-54. godine i grade veliki i pravilni grad [[Recife]] kao svoje središte. Kada su Portugalci povratili Pernambuco, Olinda se oporavila kao upravno središte Kapetanije i kulturno središte regije, u vječitom natjecanju s Recifeom koji je bio trgovačko i lučko središte. Naposljetku je ipak Recife postao glavnim gradom pokrajine 1827. godine, a jedan od razloga je bila i oružana pobuna lokalnog stanovništva protiv portugalske vlasti u Olindi 1817. godine. Olinda je ostala mjestom republikanske i revolucionarne aktivnosti, te izvorište bezuspješnih borbi za otcjepljenjem Brazila 1821.-22., 1824., 1831. i 1848. god. Pernambuco je postao državom Brazilske Republike tek 1891. god.
Koncem 19. stoljeća osnovano je utopijsko industrijsko naselje Biri Biri za tekstilne radnike koje je skladno uklopljeno u krajolik, 12 km od Diamantine. Zahvaljujući njemu je neko vrijeme sačuvano gospodarstvo grada i njegovo povijesno središte je sačuvano do 1914. godine kada je željznička pruga došla do grada. Tekstilna industrija nije potrajala, ali je Diamantina ostala prometno čvorište ove regije do ukinuća pruge 1973. god.
 
Posljednjih desetljeća, Olinda kao grad umjetnosti, je mjesto brojnih obnova i potpunih restauracijskih projekata kao što su: Crkva Graça bivšeg Isusovačkog kolegija, te samostan do Carmo i Episkopalna palača. Izgradnja novih građevina je ograničena urbanističkim planom i zakonom o zaštiti kulturnih spomenika još 1979. godine.
 
==Znamenitosti==
 
Bitno urbano tkivo Olinde datira iz 18. stoljeća, iako to uključuje i neke starije spomenike kao što je crkva ''São João'' koja je preživjela nizozemski napad 1630. god. Među važnijim zgradama su: Episkopalna crkva (''Sé de Olinda''), Isusovački kolegij i Crkva Graça, te franjevački (''Nossa Senhora das Neves''), karmelićanski, benediktinski (''Mosteiro de São Bento'') i drugi samostani; te manje crkve kao što su: ''Misericordia, Amparo i Sao João Batista''.
Morfologija grada, inspiriran modelom [[portugal]]skog [[Srednji vijek|srednjovjekovnog]] grada, nije izgubila svoj izvorni karakter širenjem u 18. stoljeću. Ulice, ceste i javni trgovi prate zahtjevnu topografiju i promet rudarskih zaseoka. Niz specifičnosti ga ipak razlikuju od tradicionalnog portugalskog kolonijalnog modela [[barok]]nog naselja s mrežom pravilnih ulica (''cesario''). Ulice su popločane velikim, ravnim i sivim kamenim pločama postavljenima tako da tvore jednu vrstu pločnika poznatog kao ''capistranas'', nazvana po predsjedniku [[João de Melo Bandeira Kapistrana]], koji ga je prvi primijenio 1877. god. Ulice su uokvirene tipičnim dvokatnim kućama sa svijetlim fasadama koje podsjećaju na portugalski [[manirizam]]. Većina crkava i vjerskih objekata su ukomponirani u cesario i istih su boja i tekstura kao ostale građevine, te pridonose skladu grada. Crkve imaju obično samo jedan zvonik, obično sa strane, a zabat je izrezbaren od drveta.
 
Jedinstvena kvaliteta povijesnog središta proizlazi iz ravnoteže, koja je uglavnom sačuvana, između privatnih i javnih zgrada i vrtova ranih zemljišnih parcela. To je grad neočekivanih pregleda gdje se jedna od brojnih baroknih crkava i samostana ili brojnih malih kapela-oratorija (''passos''), iznenadno pojavi iza kuta druge. Profinjeni dekor ovih razmjernih arhitektonskih bisera u suprotnosti je s prelijepom jednostavnošću kuća koje su obojane živim bojama ili obložene keramičkim pločicama.
Od ostalih arhitektonskih spomenika najznamenitiji su:
 
* Stara tržnica sagrađena 1835. god. (nedavno obnovljena),
<gallery>
* Passadiço, pješački [[most]] natkriven plavim i bijelim drvetom, u ulici Rua da Glória, povezuje dvije zgrade Kolegija Eschwege
Datoteka:Olinda1-CCBYSA.jpg|<center>''Igreja do Carmo'' na brdu iznad mora
* [[Balkon]] potpuno natkriven drvenim rešetkama (''muxarabi'') knjižnice Antônio Torres
Datoteka:Carnaval OP Bloco Diretoria.jpg|<center>Olindski karneval u četvrti Diretoria
* Izrazito plastična [[fontan]]a (''chafariz'') u ulici Rua Direita, pored katedrale. Vjeruje se da tko popije vodu iz nje, vratit će se u Diamantinu.
Datoteka:Sé de Olinda 01.jpg|<center>Olindska katedrala
Datoteka:Mosteiro de São Bento-(Olinda-PE).jpg|<center>Benediktinski samostan
Datoteka:Olinda-ConventoNSNeves2.jpg|<center>Franjevački amostan
</gallery>
 
==Izvori==
 
== Vanjske poveznice ==
* [http://www.diamantinaolinda.mgpe.gov.br Službena stranica] {{pt}}
* [*http://www.idasbrasilolinda.com.br/idasbrasil/cidades/Diamantina/port/apresent.asp DiamantinaTuristička -stranica Minas Gerais (Revista Idas Brasil)Olinde] {{pten icon}}
* [http://www.youtube.com/watch?v=Ogib_1KWLg4 Video Olindskog karnevala]
* [http://www.cidadeshistoricas.art.br/diamantina/index.htm Cidades Históricas Brasileiras - Diamantina] {{pt}}
 
===Ostali projekti===