Boksit: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Luckas-bot (razgovor | doprinosi)
m r2.7.1) (robot Dodaje: be:Баксіт
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
[[Datoteka:BauxiteUSGOV.jpg|mini|'''Boksit''']]
'''Boksit''' je mineralni materijal sastavljen od aluminijskih hidroksida Al<sub>2</sub>O<sub>3</sub>.H<sub>2</sub>O, koji su poznati kao minerali ''dijaspor'', ''bemit'' i ''sporogelit'', i od aluminijskog hidroksida Al<sub>2</sub>O<sub>3</sub>.3H<sub>2</sub>O, koji je poznat kao mineral hidrargilit. Ta četiri minerala sabrala su se kao zemljasta nakupina u gustu masu, koja je negdje prilično čvrsta, gotovo kao kamen, i sastavljaju boksit. U smjesi se mogu naći i [[silicijev dioksid]], [[hematit]], aluminosilikati ([[argentit]]), [[ilitični materijali]], kaolinit, haloazit te u manjoj mjeri rutila, atanasa i [[kvarc]]a. Neki su boksiti tako mekani, da se daju rukom lomiti, a neki tako čvrsti i tvrdi, da se i pod čekićem prilično teško kidaju. Boksit okupljen u čvrstu, kompaktnu masu zna biti posve gusta sastava, ali je vrlo često pun sitnih oolita. Neki su ooliti pravilne kuglice, veličine prosena zrnasadrži i veće,primjese a neki su nepravilni. Pri svome razvitku upio je (adsorbirao) neku količinuminerala željeza, od čega je crven. Osim željeza adsorbirao je silicijski dioksid (SiO2)silicija, titanski dioksid (TiO2), pa nešto malo fosforne kiseline (P2O5), manganskog oksida (MnO2)titanija i drdrugih.
 
Neki su boksiti tako mekani, da se daju rukom lomiti, a neki tako čvrsti i tvrdi, da se i pod čekićem prilično teško kidaju. Boksit okupljen u čvrstu, kompaktnu masu zna biti posve gusta sastava, ali je vrlo često pun sitnih oolita. Neki su ooliti pravilne kuglice, veličine prosena zrna i veće, a neki su nepravilni. Pri svome razvitku upio je (adsorbirao) neku količinu željeza, pa zbog prisutnosti hidratiziranog željezova(III) oksida često ima crvenosmeđu boju. Osim željeza adsorbirao je silicijski dioksid (SiO2), titanski dioksid (TiO2), pa nešto malo fosforne kiseline (P2O5), manganskog oksida (MnO2) i dr.
U nekima zna biti toliko željeza, da čine prijelaz u željeznu rudu limonit. Isto tako se nalazi u nekima toliko silicijskog dioksida, da čine prijelaz u glinene stijene. U nekima se nalazi i mangana, na pr. u boksitu od Bukovice na Duvanjskom Polju, toliko, da čine prijelaz u mangansku rudu psilomelan.
 
U nekima zna biti toliko željeza, da čine prijelaz u željeznu rudu limonit. Isto tako se nalazi u nekima toliko silicijskog dioksida, da čine prijelaz u glinene stijene. U nekima se nalazi i mangana, na pr. u boksitu od Bukovice na Duvanjskom Polju, toliko, da čine prijelaz u mangansku rudu psilomelan.
 
== Povijest ==
 
Boksit je prvi put nađen /prve količine te rude/ u Francuskoj (1821.) kod mjesta Les Baux (čitaj: LeBo), pa je po njemu dobio ime boksit. Kasnije se namjeriše na isti mineralni materijal kod Bohinjske Bistrice, pa ga nazvaše po tom mjestu vohajnitom (prema njemačkom nazivu mjesta Wocheiner Feistritz). Boksitni materijal nađen je 1847. i u Dalmaciji kod Kljaka u okolici Drniša, pa je po tom nalazištu nazvan kljakitom. Danas se u mineralogiji ne upotrebljava naziv vohajnit, dok se naziv kljakit zadržao, pa je čak mineralog Kornu (Cornu) uveo u mineralošku literaturu dvije vrste kljakita, alfa-kljakit i beta-kljakit.
 
== Nalazišta u Hrvatskoj ==
Line 14 ⟶ 16:
== Dobivanje aluminija ==
 
BoksitNajvažnija je veoma važan mineralni materijalruda za dobivanje elementarnog [[aluminij]]a. Drugogaje boksit (Al2O3 x ?H2O), smjesa minerala za''bemita'' dobivanjei toga''dijaspora'' elementa(AlO(OH)) ute većimrjeđe količinamahidrargilita i nemamo(Al(OH)3). Za dobivanje elementarnog aluminija dobri su samo oni boksiti, u kojima SiO2 ne prelazi 3-4 %. A pretežni dio naših boksita baš je takav.<br Mnogo se upotrebljava za priređivanje aluminijskih spojeva na pr. za priređivanje alauna, aluminijskog sulfata, u glinenoj, cementnoj i kemijskoj industriji itd. Boksit se prerađuje u [[Glinica (kemija)|glinicu]], iz koje se kasnije elektrolitičkom redukcijom dobiva aluminij./>
SiO2 je nepoželjan sastojak boksita, jer u procesu proizvodnje glinice troši skupu natrijevu lužinu i koristan aluminijev hidroksid. Zato se tzv. bijeli boksit koji sadrži mnogo SiO2 niti ne upotrebljava za proizvodnju aluminija.<br />
Mnogo se upotrebljava za priređivanje aluminijskih spojeva npr. za priređivanje alauna, aluminijskog sulfata, u glinenoj, cementnoj i kemijskoj industriji itd. Boksit se prerađuje u [[Glinica (kemija)|glinicu]], iz koje se kasnije elektrolitičkom redukcijom dobiva aluminij.
 
Iako se već stoljećima znalo da je metale moguće dobiti redukcijom iz njihovih spojeva, ugljen je bio preslabo redukcijsko sredstvo za dobivanje aluminija. Zbog toga dugo nije moguće dobiti aluminij u većim količinama. Znatne količine aluminija dobivene su, šezdeset godina kasnije poslije njegovog otkrića, elektrolizom taljevine glinice u kriolitu, što se smatra početkom aluminijske industrije. Za proizvodnju glinice boksitna se ruda drobi, suši i melje u prah, koji se promiješa s natrijevom lužinom i kuha u autoklavu.<br />
''Bemit'' i ''hidrargilit'' reagiraju s natrijevom lužinom i prelaze u topljivi natrijev aluminat.
 
 
== Izvori ==