|
Jozo Vidovic
(guslarska pjesma o glasovitom Vitezu )
ČAVLENI PUT SUDBINE
Nadzire se kriza rata,
oženi se i naš tata,
i dovede našu mamu,
pored bake imaju je samu.
Puna kuća muške dice,
a baka nam nije zdrava,
pored konja i ovaca,
ima koja i muzna krava.
U toj kući našeg ćaće,
prvo dijete muško plače,
iako je rat na pomolu virko,
nadiše mu dično ime Mirko.
Nemirna je duha bio,
radio je što je htijo,
jer se sestre naredale,
u Mirku ka u Princa gledale.
Ali kad se rodi Jozo,
u slavi se Mirko srozo,
nije više kućni mize,
sad ga samo ljubomora grize.
Rodilo se dice puno,
ponos nam je skroz otruno,
u Vlastima stric nam ima,
pa se pomoć i uštima.
U strica nam djece nema,
pa se Mirko ka njemu sprema,
i još Finku da nam uzme,
pomoć ćaći da zauzme.
Gospodinom Mirko posta,
nama kruha sada dosta,
sad je ćaći puno lakše,
da probleme riješi naše.
Po terenu stric je hodo,
i Mirku je svugdje vodo,
i učit je dobro znao,
pa i priliku znanja dao.
U visoka društva ušo,
podobnosti mnoga kušo,
da se vine u visine,
te UDBA-ške otadžbine.
Uz rezultate svoga rada,
nagradi se svakoj nada,
i uspjehe niže vješto,
pa da bude vrijedno nešto.
Ali i to nije dugo,
dobro jutro moja tugo,
i kod strica sad dice ima,
pa kod strine sad neštima.
U sitnice sad se gleda,
sve dostupno sad mi neda,
opet gleda na nas bijeda,
kako prije tako sada.
Vratio se Mirko kući,
da ga strina neće tući,
al od škole ne odustaje,
od učenja neposustaje.
Okolnosti su tako teške,
al kod Mirke nema greške,
danju radi noću uči,
oće školu da izuči.
Uporan je nije više biro,
u Zadru je on studiro,
i zbog Hrvatske pravde naše,
ode Mirko u robijaše.
Evo Mirki sreća sada,
upozna ga Francuskinja mlada,
Mirkinom Dušom radost vlada,
sad je sretan ko nekada.
Isto sreća kratko bila,
u stpou ga prati UDB-e sila,
zbog partijskog pravnog stila,
Hrvatska je u krizi bila.
Vidi Mirko da tu nema sreće,
pakira kofer u Francusku kreće,
da iz ilegale svoj boj bije,
za slobodu Domovine.
Susreo je plodne Duše,
hoće UDB-u da poruše,
što zbog krize Lijepe naše,
u kazamatima robijaše.
Privari se u procijene,
stanje u Hrvatskoj neocijeni,
da tu banda strogo vlada,
kako u početku tako tada.
Zbog bolesti majke svoje,
došo kući da robuje,
kod UDB-aša pravde nema,
robijat se Mirko sprema.
Studentski je aktivista bio,
pa zbog proljeća robiju dobijo,
žalbeno je pravo odbijo,
da nebi kaznu još veću dobijo.
Relacija Lyon Juga,
Luciju brine golema tuga,
zbog dugoga čestog puta,
šest godina tuda stuupa.
I ta muka jednom prođe,
slatka sloboda jednom dođe,
prestala je Luci briga,
kad joj Mirko kući stiga.
I ćaćin je život gorak bio,
napado ga tko je stigo,
a žalit se nema komu,
provociran u svom Domu.
Pod nadzorom kuća naša,
često puta od UDB-aša,
pritresana ko od šale,
provocirali i one male.
Eto prošli i ti jadi,
porastoše i ovi mladi,
popustila i ta UDB-a,
popravi se naša sudba.
Nedaj Bože nitkom ono,
neka potraje naše ovo,
u slobodi i u vjeri,
od svakog se jada peri.
U svoj slavi Vidovića,
neka živi svaka srića,
pa nek ima ića pića,
i slobode od Hrvatskog prolića…
------------------------------------------------
U čast bratu robijašu proljećaru !!!
Jozo Vidović // Bila-Livno
[[Datoteka:Mirko_vidovic_vietnam_memorial_washington.jpg|200px|desno|mini|Mirko Vidović]]
'''Mirko Vidović''' ([[Bila (Livno, BiH)]] kraj [[Livno|Livna]], [[31. prosinca]] [[1940]].), [[Hrvatska|hrvatski]] književnik iz [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]].
|
