Keramika: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Luckas-bot (razgovor | doprinosi)
m r2.7.1) (robot Dodaje: fy:Keramyk
Nema sažetka uređivanja
Redak 2:
[[datoteka:Faience Plate Melograno.jpg|mini|250px|Keramika u stilu fajanse]]
[[datoteka:CMCGleitlager.jpg|mini|250px|Tehnička keramika: klizni ležaj]]
 
'''Keramika''' dolazi od riječi ''keramikos'' ([[grčki]]: κεραμικός ) a ona je označavala glinu za lončarske predmete. ''Keramički materijali'' su složeni [[kemijski spojevi]], koji sadržavaju [[kovine]] i anorganske elemente. ''Keramički materijali'' imaju mehanička i fizikalnih svojstava koja pokrivaju široko područje. Granica između [[kovine]] i ''keramike'' se najlakše definira pomoću temperaturnog koeficijenta električne otpornosti. Kod ''keramičkih materijala'' ovaj koeficijent ima negativan predznak dok za [[kovine]] ima pozitivan predznak. Primjena keramike varira od keramičkih pločica, lončarske robe, cigle, odvodnih cijevi, posuđa, vatrostalnih materijala, magneta, električnih uređaja, vlakana do abrazivnih materijala.
'''Keramika''' dolazi od starogrčke riječi ''keramikos'' ([[grčki]]: κεραμικός), a ona je označavala glinu za lončarske predmete. Porijeklo pojma "keramike tehne" također se izvodi iz grčkog jezika, što znači pečenje gline. Povijesno, znači proizvodnju posuđa, građevnog materijala i drugih proizvoda od gline, dobivenih pečenjem pri visokoj temperaturi – keramika u tradicionalnom smislu.
Keramički materijali nastaju pod uticajem visoke topline (pečenjem, taljenjem).
 
''Keramički materijali'' danas su složeni [[kemijski spojevi]], koji sadržavaju nemetalne tvari i anorganske elemente. Konačna fizikalna i kemijska svojstva koja imaju pokrivaju široko područje i dobivaju se termičkom obradom ili prešanjem – keramika u suvremenom smislu.<br />
''Keramički materijali'' se imaju široku primjenu; od izrade građevinarskih opeka, crjepova, sanitarne opreme, alata za rezanje metala, vatrostalnih obloga ložišta, vjetrobrana i stakala vozila, svjećica motora, dielektrika kondenzatora, senzora, magnetnih memorija. I svemirska letjelica [[Space Shuttle]] ima toplotnu izolaciju od 25 000 lakih poroznih keramičkih pločica, koje joj štite aluminijsku oplatu od prekomjernog grijanja pri prolazu letjelice velikom brzinom kroz Zemljinu atmosferu.
 
 
==Svojstva==
Line 10 ⟶ 14:
Keramike mogu biti jednostavni monofazni materijali ili složeni materijali. Najčešći tip ''monofazne keramike'' su ''[[aluminij|aluminijev]] [[oksid]]'' Al<sub>2</sub>O<sub>3</sub> i ''[[magnezij|magnezijev]] [[oksid]]'' MgO. Složeni (višeslojni) keramički materijali su ''kordierit'' (magnezijijev alumosilikat), ''forsterit'' (magnezijijev silikat). Prema makrostrukturi postoje tri tipa keramike: kristalična sa staklenom matricom, kristalična (nekad se naziva holokristalna) i stakla.<ref>J. A. Vaccari: Materials handbook, 15th edition, 2002, McGraw Hill</ref>
 
==Primjena keramike==
 
==Tradicionalna keramika==
''Keramički materijali'' se imaju široku primjenu; od izrade građevinarskih opeka, crjepova, sanitarne opreme, alata za rezanje metala, vatrostalnih obloga ložišta, vjetrobrana i stakala vozila, svjećica motora, dielektrika kondenzatora, senzora, magnetnih memorija. I svemirska letjelica [[Space Shuttle]] ima toplotnu izolaciju od 25 000 lakih poroznih keramičkih pločica, koje joj štite aluminijsku oplatu od prekomjernog grijanja pri prolazu letjelice velikom brzinom kroz Zemljinu atmosferu.
 
Tradicionalni se keramički proizvodi dijele u grubu keramiku (u koju se ubrajaju: opeke, crijep, glinene cijevi i drugi građevni elementi od gline) i finu keramiku, koja obuhvača proizvode čiste i primijenjene umjetnosti modelirane u glini.
 
Tradicionalne keramike i njihovi proizvodi:
 
-Posuđe i sanitarije: tanjuri, keramičke pločice, sanitarni uređaji…<br />
-Masivni glineni proizvodi: kanalizacijske i odvodne cijevi, cigle, grnčarija…<br />
-Vatrostalni materijali: cigle, cementi, talionički lonci i druga lončarska roba…<br />
-Građevinski materijali: od vlakana do abrazivnih materijala, različite cigle, žbuke, betoni…<br />
-Stakla: veliki broj različitih proizvoda i vrlo različitih primjena…<br />
-Abrazivi: brusni papir i diskovi, pjeskarenje…<br />
 
 
==Moderne keramike i njihove primjene==
 
Keramički su materijali veoma važni za suvremene tehnologije, pri čemu se tradicionalne keramike sve više zamijenjuju tzv. modernim keramikama. Pod pojmom moderne keramike u literaturi se susreću i drugi nazivi, kao npr.: tehničke, specijalne i fine keramike.<br />
Neki znanstvenici smatraju da će 2020.g. oko 50% svjetskog tržišta svih vrsta keramika otpadati na moderne keramičke proizvode. Tomu nije razlog samo stalni porast zahtjeva za novim keramikama na području elektronike, već i usavršavanje postojećih keramika i staklokeramika temeljenih na silicijevu tetrakarbidu (Si<sub>3</sub>C<sub>4</sub>), silicijevu karbidu (SiC) i cirkonijevu oksidu (ZrO<sub>2</sub>).<br />
Najpoželjnija svojstva modernih keramika za primjenu u strojarstvu su: visokotemperaturna izdržljivost, korozijska otpornost i velika otpornost na mehaničko habanje.
 
-Elektronika: podloge i ambalaža za poluvodičke elemente, tijela valovoda, feriti, kondenzatori, senzori…<br />
-Svemirska, avio i auto industrija: ventili, mlaznice, turbine, prirubnice…<br />
-Visokotemperaturni konstrukcijski materijali: moderni vatrostalni materijali, izmjenjivači topline…<br />
-Medicina: biokeramika, implantati…<br />
-Nuklearna tehnologija: nuklarna goriva (elementi), imobilizacija visokoradioaktivnog otpada…<br />
-Različite primjene: alati za rezanje, magneti, materijali otporni na habanje, otpička vlakna, strojno obradiva keramika…<br />
 
 
==Povijest i razvoj keramike==
 
Razvoj keramike možemo pratiti od [[paleolit|paleolita]], i pojave najstarijih kultura, iz paleolitskog lončarstva razvila se današnja suvremena keramika.<br />
Keramički su proizvodi sastavni dio čovjekova života tisućama godina. Još su poznate stare civilizacije ovladale tehnologijom izrade crijepa i opeke, posuđa od pečene gline, ukrasnih vaza, pločica itd.. Najveći dio podataka o starim civilizacijama i trgovačkim putevima arheologija crpi upravo iz materijalnih dokaza u obliku različitih keramičkih proizvoda iz tog vremena.
Danas poznajemo slijedeće vrste keramike;
 
 
Danas poznajemo slijedećerazličite vrste fine keramike;:
 
*[[Terakota|terakota]],
*[[Fajansa|fajansa]],
*[[Majolika|majolika]],
*[[PorculanKamenin|porculankamenin]].,
*[[Porculan|porculan]], itd..
 
Dobiju se promjenom sastava smjese i temperature pečenja te primjenom različitih vrsta cakline (boja, emajl).
 
=Glina=
{{Glavni|Glina (tlo)}}
 
'''Glina''' pripada skupini hidratiziranih alumosilikata pomiješanih u prirodi s [[Kvarcni pijesak|kvarcnim pijskom]], [[Vapnenac|vapnencem]] i željezovim oksidima. Sve vrste gline imaju: svojstvo upijanja velikih količina vode (80%), plastičnost, ljepljivost, stezanje pri sušenju i zadržavanja oblika nakon žarenja.<br />
Veliku skupinu silikata koji izgrađuju Zemljinu koru čine glinenci, primjerice ortoklas (K[AlSi<sub>3</sub>O<sub>8</sub>]), albit (Na[AlSi<sub>3</sub>O<sub>8</sub>]) i anortit (Ca[Al<sub>2</sub>Si<sub>2</sub>O<sub>8</sub>]). Oni se djelovanjem atmosferilija raspadaju. Topljive natrijeve i kalijeve spojeve koji pritom nastaju odnosi voda, a na mjestu nekadašnjih stijena talože se u vodi netopljivi sastojci. Najvažniji od tih sastojaka je mineral kaolinit (Al<sub>2</sub>Si<sub>2</sub>O<sub>5</sub>(OH)<sub>4</sub>). Ako su naslage čiste, radi se o glini kaolinu, koji zovemo i porculanska zemlja, jer se rabi za izradu porculana. Kaolin koji je onečišćeni s vrlo malo primjesa nazivamo lončarska glina, dok glinu koja sadrži znatne količine kvarcnog pijeska, željezova oksida, vapnenca i drugih primjesa nazivamo ilovača. Ona se rabi u lonačrstvu i kiparstvu te za proizvodnju opeka i crijepa.<br />
Glinene pločice bile su podloga za pisanje u Babilonu i Asiriji, a i u Grčkoj.
 
=Porculan=
{{Glavni|Porculan}}
 
'''Porculan''' je najplemenitija keramička roba. Posebno mjesto u proizvodnji porculana pripada Kinezima koji su proizvodili porculanske predmete izvrsne kakvoće već u 6.st. U Europi je proizvodnja porculana počela tek u 17.st.. Porculanski predmeti dobivaju se pečenjem smjese kaolina, kvarca i glinenca i na kraju pocaklivanjem. Od porculana se izrađuju razni servisi za jelo, vaze, kao i drugi ukrasni predmeti za kućanstvo. Rabi se i u kemijskim laboratorijima za lončiće i zdjelice, a u elektrotehnici kao izolacijski materijal.<br />
Proces tradicionalne keramičke proizvodnje obuhvaća; pročišćavanje gline izmuljivanjem (samo za finije proizvode); pripremu smjese od gline, pijeska, glinenca i vode; ručno ili strojno oblikovanje dobivenog tijesta; sušenje predmeta i , ako je potrebno, pokrivanje glazurom uz ponovno pečenje.
Čistoća sirovina, sastav smjese i temperatura pečenja različiti su za različite proizvode.
 
=Glazura=
 
'''Glazura''' popularno nazvana ''pocaklina'', obično pokriva samo površinu proizvoda. Kod porculana glazura natapa cijelu smjesu, pa je porculan prozračan za svjetlost.<br />
Boje se nanose na keramiku prije glazuriranja ili na glazuru i u nju zatale ponovnim pečenjem.
 
 
==Vanjske poveznice==
Line 30 ⟶ 86:
==Izvori==
{{izvori}}
 
*Udžbenik za treći razred gimnazije „Anorganska kemija“, Sandra Habuš – Dubravka Stričević – Vera Tomašić. Izdavač: PROFIL INTERNATIONAL, tisak: tiskara Meić, Uporabu udžbenika odobrilo je Ministarstvo prosvjete i športa Republike Hrvatske rješenjem KLASA: *, od 3. Srpnja 1998.g..
 
[[Kategorija:Materijali]]