Seljačko-demokratska koalicija: razlika između inačica

Narodna skupština u Beogradu sastala se [[1. kolovoza]] [[1928]]., ali poslanici SDK odbijaju sudjelovanje. Oni se istog dana sastaju u Zagrebu. Pribićević u svojem govoru kaže da srbijanski političari koriste Srbe izvan Srbije za svoje ciljeve, te da oni moraju biti solidarni s Hrvatima. Na tom zasjedanju prihvaćena je rezolucija, koju je potpisao i [[Stjepan Radić|Radić]] u bolesničkoj postelji. Rezolucijom se traži "promjena sistema u državi" kako bi se ostvarila jednakost i ravnopravnost Hrvatske i svih prečanskih zemalja sa Srbijom. Osobito se ističe da se pojedine narodne individualnosti, prigodom stuapnja u novu državnu zajednicu sa Srbijom, nisu odrekle svojih povijesno-državnih, odnosno narodno-političkih individualiteta. U rezoluciji se ne precizira kako bi se konkretno ta promjena sustava provela.

 

 

[[Hrvatska seljačka stranka|HSS]] i [[Samostalna demokratska stranka|SDS]] obnavljaju svoju djelatnost [[1932]]. Početkom studenoga [[1932]]. SDK objavljuje [[Zagrebačke punktacije]], koje potpisuju i [[Ante Trumbić]] i [[Mile Budak]]. Maček u svojim memoarima kaže da se bojao da će se nakon odlaska [[Svetozar Pribičević|Pribičevića]], njenog osnivača i neprikosnovenog vođe, Srbi iz SDS vratiti na unitarističke pozicije koje je Pribičević zastupao do [[1927]]., ali to se nije dogodilo. Ostali su vjerni saveznici sve do [[1941]].