Razlika između inačica stranice »Svitci s Mrtvog mora«

Obrisano 10 bajtova ,  prije 9 godina
sitno
m (r2.7.1) (robot Dodaje: la:Manuscripta Maris Mortui)
(sitno)
[[Datoteka:Psalms Scroll.jpg|desno|mini|300px|Svitci sa Mrtog mora s prijepisom]]
[[Datoteka:Qumran.jpeg|desno|mini|250px|Pećina u [[Kumran]]u gdje su pronađeni spisi]]
"'''Svitci sa Mrtvog mora'''" ili „'''Kumranski spisi'''“ sastoje se od oko 900 dokumenata, uključujući i tekstove iz [[Hebrejska BiblijaTanakh|Hebrejske Biblije]], koji su otkriveni između [[1947]]. i [[1956]]. u 11 spiljašpilja u okolici [[Kumran]]a u blizini drevnog naselja Khirbet Qumran, na sjeverozapadnoj obali [[Mrtvo more|Mrtvog mora]].
 
Tekstovi su od velikog povijesnog i religijskog značenja pošto sadrže jedine poznate preživjele kopije [[Biblija|biblijskih]] dokumenata nastalih prije [[100. pr. Kr.]] te sadrže dokaze o znakovitoj raznolikosti vjere i prakse unutar kasnog [[Drugi Hram|Drugog Hrama]] [[Judaizam|Judaizma]]. Napisani su na [[Hebrejski|hebrejskom]], [[Aramejski jezik|aramejskom]] i [[Grčki jezik|grčkom jeziku]], većinom na [[pergament]]u, ali neki su napisani i na [[papirus]]u.<ref>[http://www.guardian.co.uk/world/2008/aug/27/israel From papyrus to cyberspace] ''The Guardian August 27 [[2008]].</ref> Ovi spisi većinom datiraju između [[150. pr. Kr.]] i 70. nakon Kr.<ref>Bruce, F. F. [http://www.worldinvisible.com/library/kenyon/storyofbible/2ck11.htm "The Last Thirty Years"]. ''Story of the Bible''. ed. Frederic G. Kenyon, Retrieved June 19, 2007</ref> Svitci su većinom poistovjećeni s drevnom [[Židovi|židovskom]] [[sekta|sektom]] zvanom [[Eseni]], no neki znanstvenici u novije vrijeme sumnjaju u njihovu povezanost sa spisima.<ref>Ilani, Ofri, "[http://www.haaretz.com/hasen/spages/1070797.html Scholar: The Essenes, Dead Sea Scroll 'authors,' never existed], Ha'aretz, March 13, 2009</ref>
 
Svitci s Mrtvog mora su tradicionalno podijeljeni na tri skupine: "biblijski" rukopisi (kopije tekstova od Hebrejske Biblije), koji tvore oko 40% identificiranih spisa; "[[Apokrifi|apokrifniapokrifi]]" ili "pseudepigrani" rukopisi (poznati dokumenti iz razdoblja Drugog Hrama poput [[Enoh]]a, [[Jubilej]]a, [[Tobit]]a, [[Sirah]]a, ne-kanoniziranih psalma, itd., koji nisu postali službenim dijelom Biblije), koji tvore oko 30% identificiranih spisa; i "sektarijanski" rukopisi (prethodno nepoznati dokumenti koji govore o pravilima i vjerovanjima određene skupine ili skupina unutar šireg [[Židovi|Judaizma]]) kao što je "Pravilo o zajednici", "Spis o ratu", "Pesher" (hebrejski ''pesher'' '''פשר''' = "objašnjenje") o [[Habakuk]]u, i "Pravilo o blagosolovu", koji tvore oko 30% identificiranih spisa.<ref>Abegg, Jr., Martin, Peter Flint, and Eugene Ulrich, ''The Dead Sea Scrolls Bible: The Oldest Known Bible Translated for the First Time into English'', San Francisco: Harper, 2002</ref>
 
Prije [[1968]]., većina poznatih spisa i fragmenata su bili smješteni u Rockefellerovom muzeju (prethodno znanom kao Palestinski arheološki muzej) u [[Jeruzalem]]u. Nakon [[Šestodnevni rat|Šestodnevnog rata]], spisi su premiješteni u [[Hram knjiga]], kod izraelskog muzeja.
U proljeće [[1947]]. godine na području Kumrana mladi pastir Muhammed edh-Dhib je tražeći ovce došao do ulaza u nepoznate spilje. Kad su mu se oči privikle na mrak ustanovio je da se pred njime nalaze brižno posloženi ćupovi. Iako tamo nije naišao na nikakvo zlato, otkrio je da se u ćupovima nalaze stari spisi prepuni prašine.
Prvih sedam svitaka koje su pronašli pastiri ubrzo je završilo na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu, a ushićeni znanstvenici sa svih strana svijeta sjatili su se u Kumran i počeli istraživati ostale okolne spilje. Potraga je urodila plodom i omogućila očuvanje desetaka tisuća novih fragmenata među kojima su bili dijelovi Biblije stariji od svih do tada poznatih na originalnom heberejskom. U spiljamašpiljama pored Mrtvog mora pronađeni su svitci koji su na sebi sadržavali dijelove tekstova svih biblijskih knjiga, osim one o Esteri, koji su stariji od svih ostalih poznatih židovskih biblijskih zapisa. Ovakva velika starost svitaka odmah je nametnula dva velika pitanja. Prvo je bilo ono o prvotnim vlasnicima tih spisa, a drugo da li će ti originalni tekstovi otkriti neke do tada nepoznate podatke koji nisu uključeni u konačnu verziju [[Biblija|Biblije]].
Prema svim provjeravanjima može se zaključiti da su svitci pripadali odvojenoj religijskoj zajednici koja se držala po strani od ostalih. Početkom 68. godine u kumransko područje dolazi vojska [[Rimsko carstvo|rimskog]] generala [[Vespazijan]]a kako bi ugušila židovsku pobunu, pa se s pravom može pretpostaviti da su upravo tada svitci bili sakriveni u spilje<ref>{{cite web|url=http://www.geocities.com/Athens/Olympus/8784/kumran.html |title=Svitci sa Mrtvog mora|publisher=Geocities|date=|accessdate=1. listopada 2008|archiveurl=http://replay.web.archive.org/20091023001014/http://geocities.com/Athens/Olympus/8784/kumran.html|archivedate=25-04-2011}}</ref>.