Razlika između inačica stranice »Marko Marković (umjetnik)«

bez sažetka
(Nova stranica: '''Marko Marković''' (Osijek, 1983.) mladi je hrvatski aktivistički umjetnik. Najčešće se izražava kroz politički subverzivan performans i/ili happening, koji često uklju...)
 
 
== Životopis ==
Diplomirao je slikarstvo na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu, u klasi Gorkog Žuvele. Osim slikarstva bavi se i drugim medijima: video, instalacije, ambientambijent, peformance, happening, akcije i intervencije. U svojim radovima često animira i uključuje publiku. Pokretač je te ujedno i član fleksibilne formacije Adistia, grupe koja djeluje na raznim poljima umjetnosti. Sudjelovao je na brojnim izložbama, radionicama, festivalima i tribinama u zemlji i inozemstvu. Glavni je organizator festivala izvedbenih umjetnosti pod nazivom Dani Otvorenog Performansa u Splitu - DOPUST
(http://dopust.blogspot.com/). Član je hrvatskog društva likovnih umjetnika u Splitu. Frontmen je u performativnom punk/noiz/electro bendu Ilija i Zrno Žita.
 
 
==== Eksponat ====
U okviru Dana otvorenog performansa 2008., splitskoj se publici na otvorenju radom ''Eksponat'' predstavio sam idejni začetnik ovog događanja, Marković. Polagano ispisujući tekst na zidu sadržaja: “Ovim radom izlažem sebe kako bih zaradio novac koji mi je potreban za životne troškove i neplaćene račune/ kao zaposlenik u ovoj galeriji moj posao nalaže čuvanje eksponata u izložbenom prostoru/ na radnom mjestu u doglednome radnom vremenu ja čuvam samoga sebe kako bi zaradio na samome sebi/ to i jest svrha ovoga rada, čista zarada”, umjetnik je aktualizirao pitanje može li se živjeti od umjetnosti. Marković je tu bio i umjetnički artefakt, i izvođač, i čuvar istoga. Nakon same izvedbe ponudio je svima iz publike koji se nalaze u sličnoj situaciji da mu se jave, s obećanjem da će im u kasnijem drugom dijelu performansa osigurati jednokratan honorar za sudjelovanje. Dva mjeseca kasnije to je i učinio, plativši članovima publike simboličan iznos u kuvertama.
<ref name="kuvertama">http://slobodnadalmacija.hr/Kultura/tabid/81/articleType/ArticleView/articleId/3
284/Default.aspx</ref>
 
==== Iglanje ====
Većina Markovićevih projekata ima jako izraženu socijalno-kritičku dimenziju, a tako je i s ciklusom galerijskih performansa ''Iglanje''. Marko Marković u performansu “HR08”''HR08'' kao dijelu ciklusa "''Iglanje"'', održanog u Galeriji zagrebačkog Studentskog centra u okviru 5. velesajma kulture 2008.g, doživljava aktualnu situaciju u Hrvatskoj - ekonomsku krizu, pad standarda, procvat organiziranog kriminala, nezadovoljstvo, osjećaj nemoći, razočaranje "kao da nas netko probada iglama". Kako bi prikazao doživljaj hrvatske stvarnosti, stao je ispred nacionalne zastave i trpio gađanje iglama. Posjetitelji su gađali nacrtanu crnu šahovnicu na umjetnikovim grudima. Marković je sličan performans izveo u Splitu tijekom američkih predsjedničkih izbora gdje je scenografija uključivala obrisnu kartu Balkana s crnim zvjezdicama, dok ga je premijerno upriličio u Prištini, no tada je na prsima imao iscrtane crne zvjezdice jer je želio ukazati na negativan utjecaj Europske Unije. Svaka izvedba ''Iglanja'', pojašnjava Marković, inerpretira aktualnu političku i društvenu situaciju u odnosu na kontekst u kojem se događa. Jedina konstanta je bol, trpljenje.<ref name="bol">
http://www.slobodnadalmacija.hr/Kultura/tabid/81/articleType/ArticleView/articl
eId/34348/Default.aspx</ref>
 
===== Prvi dio ciklusa Samojed =====
Na drugom izdanju Festivala performansa DOPUST u Splitu, 2009., u prvom performansu iz ciklusa ''Samojed'', Marković je iz slamčice, koja je bila "prikopčana" direktno na venu, pio vlastitu krv. Na takav način demonstrirao je kako nam u ovoj bijednoj državici preostaje jedino strategija preživljavanja pijenjem vlastite krvi, i to doslovno. Perfomans se sastojao od dva oprečna dijela: u početnom dijelu publici se dijeli šećerna vuna crvenkaste boje, a onda, nakon slatkog, dolazi gorki dio priče, kada uz pomoć medicinske sestre, kroz cijevčicu spojenu na venu pije vlastitu krv, gledajući direktno u lica prisutnih. "Riječ je" , kaže, "o onim situacijama u kojima nam se pred očima servira nešto zavodljivo i omamljujuće poput reklama, a iza toga se pojavljuje ona gorčina koju prikazujem ispijanjem svoje krvi."<ref name="ispijanjem">
http://www.dnevnikulturni.info/vijesti/likovnost/2417/marko_markovic_-
_o_pijenju_vlastite_krvi_i_zaradjivanju_na_samome_sebi/</ref>
 
==== Građani ====
U okviru happeninga ''Građani'' u Galeriji umjetnina u Splitu, 2009., ovaj osječko-splitski umjetnik posjetiocima je pri ulasku u izložbeni prostor, sačinjen u bojama trobojnice, nudio mogućnost konzumiranja čokoladnih portreta sudenata Nezavisne studentske inicijative iz Splita, serviranih na "zastavi". Time se autor zaustavio na studentima koji su se iskazali kao aktivni građani, kao građani otvorenih očiju i svijesti koji vide drugu stranu zastave, odnosno, sve ono što se događa iza kulisa koje razotkrivaju sramotne afere državnih dužnosnika i poduzetnika i gdje mračne mentalne strategije rasula morala pokazuju čvrstu spregu politike i mafije.
 
==== Druga strana zastave ====
Happening Druga strana zastave, izveden povodom izložbe T-HT, MSU, u Zagrebu, 26. veljače 2010, svojevrsna je proširena glazbeno-scenska inačica ranije izvedenog happeninga Građani, u kojem je propitivao odnos građana i sramotne korumpirane i moralno iskrivljene države. Naime, autor je napisao pjesmu "''Druga strana zastave"'':
 
Ja imam jednu zastavu koja me je ostavila.
 
Imam jednu državu što me zaboravila.
 
Druga strana zastave krvavog je lika.
 
Druga strana zastave iskrivljena slika.
 
Druga strana zastave nema niti boje.
 
Druga strana zastave svi se jako boje (...)
 
Ovo punk glazbeno-scensko događanje odvijalo se tako da su izvođači s zrcalnim krunama na glavi gledali, leđima okrenuti publici, prema ogromnoj zidnoj trobojnici. Na leđima su im bile oslikane šahovnice s crnim poljima koje su simbolizirale crno razdoblje u kojem se nalazimo već dvadeset godina. U sredini nastupa, usred bučne dionice, Marković silazi u publiku, te sa svojih grudi dijeli kocke hrvatskog grba načinjene od čokolade (crne, mračne, samo naizgled slatke) koje predstavljaju ostatak građanstva, pa i te koji trenutno konzumiraju (sami sebe). Ovaj jestivi performans upozorava na kanibalizam naših političkih struktura koji je okrenut prema nama - građanima (seljacima, radnicima, umirovljenicima, srednjoškolskim profesorima itd.).
<ref name="prostorima">Suzana Marjanić: Čokoladni grb države koja nas je ostavila, Zarez,
117

uređivanja