Razlika između inačica stranice »Richard Wagner«

Dodana 53 bajta ,  prije 8 godina
Dodani prijevodi i ispravljene wikipoveznice (zbog razdvojbe i novoga članka)
(→‎Životopis: pravopis)
(Dodani prijevodi i ispravljene wikipoveznice (zbog razdvojbe i novoga članka))
== Djela ==
 
U Zürichu nastaju njegova glavna djela: Die Kunst und die Revolution (1849.), Das Kunstwerk der Zukunft (1850.), Oper und Drama (1851.) i Eine Mitteilung an meine Freunste (1852.). U tim je djelima teoretski i filozofski formulirao svoje umjetničke ideje i zamisao glazbenog kazališta budućnosti. U tom periodu počinje raditi i na tetralogiji [[Prsten Nibelunga]] (Der Ring des Nibelungen), koja obuhvaća četiri glazbene drame: [[DasRajnino Rheingoldzlato]] ([Das Rheingold], 1852. - 1854.), [[Die Walküre]] (1852. - 1856.), [[Siegfried (Wagner)|Siegfried]] (1856. - 1871.) i [[GötterdämmerungSumrak bogova]] ([Götterdämmerung], 1869. - 1874.). U tom periodu skladao je i uspješnu operu [[Tristan i Izolda (opera)|Tristan i Izolda]] (Tristan und Isolde, 1857.-1859). Nakon nekoliko godina provedenih na putovanjima i gostovanjima (Pariz, Beč, Prag, Petrograd, [[Moskva]], [[Budimpešta]]), dolazi 1864. godine i u [[München]] na poziv bavarskog kralja Ludviga II, koji mu stavlja na raspolaganje neograničena sredstva kako bi realizirao svoje zamisli. Međutim već 1865. godine napušta München zbog različitih spletki i odlazi u Tribschen kraj Luzerna gde je, među ostalim, napisao Über das Dirigieren i Über die Bestimung der Oper. Posljednje desetljeće života proveo je u Bayeruthu gdje je prema njegovoj zamisli izgrađeno kazalište - Festspielhaus (s proširenom pozornicom, natkrivenim orkestrom i amfiteatralnim gledalištem). Prilikom otvaranja ovog kazališta izvodi se čitava njegova teatrologija [[Prsten Nibelunga]]. U glazbenim dramama koje sklada poslije 1850. godine Wagner ostvaruje, u najvećoj mogućoj mjeri, svoju zamisao o sveobuhvatnom umjetničkom djelu (Gesamkunstwerk) tj. djelu u kojem se sve umjetnosti (pjesništvo, glazba, gluma i scenski dekor) sjedinjuju u službi drame. To jedinstvo odnosi se prvenstveno na pjesnički tekst i glazbu.
 
Genijalno nadaren glazbenik i uz to darovit pjesnik Wagner je sve tekstove svojih glazbenih drama spjevao imajući pred očima njihovu muzičko-scensku realizaciju. Evolucija Wagnerovih umjetničkih ideja i stvaralačkih principa, izražena u njegovoj glazbenoj dramaturgiji i formulirana u mnogobrojnim spisima, pismima i autobiografiji, na svojevrstan način odražava raznorodna strujanja njegova vremena. Isprva pristaša ideja [[Jean Jacques Rousseau|J. J. Rousseaua]], pa [[Johann Gottfried Herder|Herdera]], Proudhona, mladohegelovaca, revolucije 1848.. Wagner se oko 1850. godine priklanja [[Ludwig Feuerbach|Feuerbachovoj]] idealističkoj filozofiji, a zatim potpada pod utjecaj [[Arthur Schopenhauer|Schopenhauerova]] pesimizma, da bi na kraju završio u parsifalskoj religioznoj mistici. Jedno vrijeme prijateljevao je i s Nietzscheom. Preminuo je u Veneciji [[1883.]] godine. Njegovu glazbu Hitler je obožavao (zbog njemačkih mitova koje obrađuje u svojim djelima, nrp. [[Prsten Nibelunga]]) pa je ona bila neka vrsta službene glazbe u Trećem Reichu i glazbena preteča nacionalsocijalizma. Iz tog razloga i dan danas u [[Izrael]]u su zabranjena izvođenja njegovih djela, iako se s vremena na vrijeme javljaju glasovi koji žele ukloniti tu zabranu.