Inačica od 21. prosinca 2011. u 01:49 uredi Luckas-bot (razgovor \| doprinosi) 134.728 edits m r2.7.1) (robot Dodaje: yi:גוסטאוו מאהלער Mijenja: hy:Գուստավ Մալեր ← Starija izmjena		Inačica od 15. ožujka 2012. u 01:13 uredi ukloni ovu izmjenu Maestro Ivanković (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Birokrati, IP blok iznimke, Ophoditelji, Administratori 31.700 edits m Dodane i ispravljene wikipoveznice Novija izmjena →
Redak 49: Potpisavši ugovor o dirigiranju uspješnog Njujorškog filharmonijskog orkestra, Mahler s obitelji ponovo seli u [[Sjedinjene Države]]. Tamo dovršava ''[[Das Lied von der Erde]] (Pjesma o zemlji)'', i ''Simfoniju br. 9'', koja će ostati njegovim zadnjim dovršenim djelom. U veljači 1911., tijekom duge i zahtjevne sezone Mahler u New Yorku obolijeva od streptokokne infekcije i svoj zadnji koncert vodi s groznicom (program je uključivao svjetsku praizvedbu ''Berceuse élégiaque'' [[Ferruccio Busoni\|Ferruccia Busonija]]). Povratkom u Europu, vode ga u [[Pariz]] gdje je nedavno bio razvijen novi serum. Terapija nije pomogla i na vlastiti zahtjev, odvoze ga natrag u Beč. Tamo umire od bolesti 18. svibnja 1911. u dobi od 50 godina, ostavljajući svoju ''Simfoniju br. 10'' nedovršenom. Vjeruje se da je njegova posljednja riječ bila "Mozartl" ('Mozartić'). Na vlastiti zahtjev pokopan je pokraj svoje rano preminule kćeri na groblju u ~~Grinzing~~Grinzingu kraj Beča. Prema posljednjim željama, pogreb je protekao u tišini, a na njegovom nadgrobnom spomeniku stoji samo ime "Gustav Mahler". Mahlerov dobar prijatelj [[Bruno Walter]] ovako opisuje sprovod: "18. svibnja 1911. je umro. Sljedeće večeri polegli smo lijes na groblju u Grinzingu, prolomila se oluja s takvim naletima kiše da je bilo gotovo nemoguće nastaviti. Ogromna gomila ljudi u mrtvoj tišini slijedila je mrtvačka kola. U trenutku kada je lijes spušten, sunce se prolomilo kroz oblake" (Walter 1957, 73). Alma Mahler citira Gustava: "Ja sam triput beskućnik, kao Čeh u Austriji, kao Austrijanac među Nijemcima, i kao Židov u cijelom svijetu. Svugdje uljez, nigdje dobrodošao." No ovo je iznimno slično izreci koju je 1860. ili 1870. napisao Anton Rubinstein, i vjerojatno je stoga prilagođena od strane Mahlera (ili Alme) zbog svoje prikladnosti. Redak 68: Često njegovi radovi uključuju duh pjesama i plesova austrijskih seljaka. [[Ländler]], austrijski narodni ples koji je prvo razvio u [[menuet]], a zatim u [[valcer]], ima važnu ulogu u nekoliko njegovih simfonija, kao i sami menuet i valcer. Sva tri plesa u svom povijesnom razvoju predstavljena su u 'plesnom stavku' Devete simfonije. Mahler je spojio ideje romantizma, uključujući [[~~Programatska~~Programska glazba\|~~programatsku~~programsku glazbu]], uporabu melodija iz pjesama u svojim simfonijskim radovima na način koji je omogućio razvoj [[Orkestar\|simfonijskog orkestra]]. Kako je tražio načine proširivanja svoje glazbe, razumijevanje simfonijske forme je prošireno i donekle fragmentirano. Izjavio je da simfonija treba biti "cijeli svijet" sam po sebi. Pri tome se susretao s poteškoćama u predstavljanju svojih radova i stalno će revidirati detalje svoje orkestracije sve dok nije zadovoljan njenim efektom. Mahler je bio duboko duhovan i vrlo često je opisivao glazbu povlačeći paralele s prirodom. Zbog toga se na njegovu glazbu dugo nakon njegove smrti često gledalo kao na ekstremno emocionalnu. Uz to što je neprestano tražio nove načine proširenja simfonijske izražajnosti, također je bio i gorljiv majstor, što je vidljivo u njegovim preciznim metodama pažljivog planiranja i proučavanja skladatelja prethodnika. Redak 102: Ovo dovodi do situacije koja je i danas prisutna u kojoj osporavatelji pokušavaju minimalizirati Mahlerovu ostavštinu, a štovatelji odgovaraju preuveličavajući je. Opreznu sredinu moguće je postići uzimajući u obzir zbroj čimbenika: [[Drugi svjetski rat]], [[Velika depresija\|ekonomsku depresiju]], izrazit austrijski [[antisemitizam]] (koji je bio toliko intenzivan da je Mahler bio primoran prijeći na [[Katoličanstvo\|katolicizam]] 1897. godine kako bi donekle poboljšao izglede za uspjeh), od čega su svi utjecali na smanjenje izvedbi i razumijevanja Mahlerove glazbe nakon [[1911.]], samim tim i njegov posthumni utjecaj. Tijekom koncertne turneje u Finskoj u studenom 1907. Mahler je rekao kolegi [[Jean Sibelius\|Jeanu Sibeliusu]] kako bi "simfonija trebala biti kao svijet: mora obuhvatiti sve" (''"die Symphonie muss sein wie die Welt. Sie muss alles umfassen"'')<ref>Burnett-James 1989, 41.</ref>; provodeći tu filozofiju, doveo je žanr simfonije na novu razinu umjetničkog razvoja. Povećavajući raspon kontrasta između stavaka primorao je na širenje duljine i dometa (njegova šestostavačna [[Simfonija br. 3 (Mahler)\|Simfonija br. 3]], duga oko 95 minuta, najdulja je u cijelom simfonijskom repertoaru). [[Simfonija br. 8 (Mahler)\|Simfonija br. 8]] praizvedena je uspomoć otprilike tisuću izvođača, dok je uključivanje vokalnih i koralnih elemenata tekstova od narodne poezije, preko [[Friedrich Nietzsche\|Nietzschea]], [[Johann Wolfgang von Goethe\|Goethea]], [[Kineska književnost\|kineske književnosti]] i srednjovjekovnog katoličkog misticizma uobličilo filozofski, kao i autobiografski sadržaj. Zanemarivane desetljećima nakon smrti, Mahlerove simfonije i orkestralne pjesme sada su dio središnjeg repertoara velikih simfonijskih orkestara širom svijeta. ===Utjecaj=== Redak 159: * Rudolf Barshai ([[2000.]]) * [[Nicola Samale]] i [[Giuseppe Mazzucca]] ([[2002.]]) :: Napomena: nekoliko značajnih dirigenata koji su izvodili Mahlerova djela, prije svega [[Bruno Walter]], [[Leonard Bernstein]], [[Bernard Haitink]] i Sir [[Georg Solti]] su, iz raznih razloga (npr. nedostatak kontrapunkta) odbijali izvoditi bilo koji od raznih "dovršetaka" Desete simfonije koji su im bili dostupni. Ovo odbijanje uključivalo je čak i Cookeovu verziju - unatoč tome što su Cooke i njegovi suradnici sami bili svjesni kako nitko osim Mahlera ne može "dovršiti" Desetu simfoniju, a svoj rad opisivali kao isključivo "izvedbenu verziju skice", prije nego dovršetak. === Vokalna djela ===

Gustav Mahler: razlika između inačica