|
[[Datoteka:Arius.gif|mini|desno|250px|Arius]]
'''Arius''' (250. do 256., [[Libija]], ? - 336., [[Carigrad]]) je bio kršćanski svećenik poroðenjurodom Libijaciz Libije. AleksandrijskiU episkop[[Aleksandrija|Aleksandriji]] Petarje gaosnovao jesvoj unaprediokult ukoji žakonase zvao [[arijanstvo]]. Nitko nije siguran tko mu je bio učitelj, alino gasmatra se da je vjerojatno bio učenik jekasnijeLucijana ekskomuniciraoAntiohijskoga. AchilArijev lesje kult učio da su [[Isus]] i Bog zasebne osobe, Petrovodnosno nasljednikKrist nije isto što i [[Bog Otac|Bog]], već da je ponovoSin unapredioBožji Arijai da ga je stvorio Bog.
kao sveæenika. Aleksandar-slijedeæi aleksandrijski episkop ga je ponovo
ekskomunirirao. Arije je ipak sakupio dosta sljedbenika, te je postao glavobolja
za Crkvu. Ako bi se držao izvan Crkve, on bi mogao biti velika opasnost po nju, a
nije se mogao smjestiti u okviru Crkve pošto je želio da uspostavi jednoæu i
jednostavnost Vjeènog Boga. On je vjerovao da Isus ipak - iako je nadmašio
druga stvorena biæa - nije iste supstance kao Bog. Bio je ljudsko biæe kao bilo koji
drugi èovjek. Arijevo uèenje se proširilo kao pobješnjela vatra i potreslo sam
temelj pavlovske Crkve. Kontraverza koja je vrila tristo godina, iznenada je
postala požar. Nijedan èovjek se nije usudio suprostaviti organiziranoj Crkvi, ali
Arije jeste, i ostao je glavobolja za nju bez obzira bio on nuaprijeðen u sveæenika
ili bio ekskominiciran. Za ovo vremena, dva dogaðaja izmijenila istoriju Evrope.
Car Konstatin je stavio veæi dio Evrope pod svoju vlast i drugo, on je poèeo da
pomaže kršæane bez prihvatanja kršæanstva. Za vojnièkog tipa su vrlo konfuzne
bile razlièite dogme u okviru kršæanske vjere. Kontraverza u carskoj palati nije
bjesnila ništa manje žestoko. Izgleda da je kraljica majka bila naklonjena
pavlovskom kršæanstvu, dok je njena sestra princeza Paulina bila uèenik Arijev.
{{citat|Bog nije oduvijek bio Otac; postojalo je vrijeme kada je bio sam, i kada još uvijek nije bio Otac: kasnije je postao. Sin nije bio oduvijek, on je postao iz ničega. (Talija)}}
Car se kolebao izmeðu dviju vjera. Kao upravljaè on je jedino bio zainteresiran da
ujedini sve kršæane pod jednu Crkvu. Baš u to vrijeme je sukob izmeðu Arija i
episkopa Aleksandra bio tako proširen i žestok da je postao prob lem reda i
zakona. Tako je im per ator željan da održi mir u tek ujedinjenoj Evropi morao da
intereveniše.
U 325. godini je sazvan sastanak svih vjeroispovjesti kršæanstva u Nikeji (sada
Isnik, selo). Biskup Aleksandar nije mogao da prisustvuje konferenciji, pa je on
poslao svog zamjenika Atanazija, koji je naslijedio Aleksandra kao episkopa
Aleksandrije. Konferencija je imala mnoge produžene sjednice. Im per ator
Konstantin nije mogao shvatiti sve implikacije crkvene konfrantacije, ali je bio
naèisto da mu je za održavanje mira u njegovom kraljevstvu bila potrebna pomoæ
i kooperacija Crkve. U skladu stim Atanazije je dobio podršku, a Arije je protjeran
iz carstva. Tako je vjera Trojstva postala službena vjera imperije. Uslijedio je
strahovit masakr kršæana koji nisu vjerovali u Trojstvo. Krivièno djelo je bilo
posjedovati Bibliju koju nije autorizirala Crkva, a prema nekim procjenama
spaljeno je oko 270 razlièitih verzija Biblije. Princeza Konstantina nije bila sretna
razvojem dogaðaja.
Im per ator je bio nagovaran da primi vjeru ljudi koje je pobio. Rezultat je bio da
je Arije pozvan nazad 346. godine. Na dan kad je trebao da posjeti katedralu
Konstantinapolja trijumfalno, on je iznenada umro. Crkva je to nazvala èudom.
Im per ator je znao da je to bilo ubojstvo. On je protjerao Atanazija i drugu dvojicu
episkopa. Im per ator je onda formalno primio kršæanostvo i bio kršten od jednog
arijevskog episkopa. Tako je monoteizam postao službena religija. Konstantin je
umro u 337. godini. Slijedeæi im per ator Konstantan je takoðe prihvatio vjeru Arija.
U 341. godini u Antiohiji je održan sastanak gdje je monoteizam prihvaæen kao
ispravna interpetacija kršæanske vjere. Ovaj stav je potvrðen na jednom drugom
skupu održanom u Sirmiumu 351.godine. Kao rezultat arianizam je bio prihvaæen
od veæine kršæana. Sv. Jerom je 359.g. pisao da se “èitav svijet èudio i stenjao
našavši sa arijevcom”.
U ovom kontekstu slijedeæa važna figura je papa Honorije. Bio je savremenik
poslanika Muhammeda a.s. i vidio je narastajuæu plimu Islama, èija su naèela
nalikovala Arijevim. Pošto su mu meðusobna ubojstva kršæana još bila svježa u
pamæenju, on je razmišljao o povezivanju Islama i kršæanstva. U svojim pismima
poèeo da podržava doktrinu “jednog uma”, jer kad bi Bog imao tri neovisna uma,
rezultat bi bio haos. Logièki zakljuèak je ukazivao na vjerovanje u postojanje
jednog Boga. Ova doktrina je ostala službeno neometana oko èetvrt stoljeæa.
Papa Honorije je umro u oktobru 638. U 680. god. tj. 42 godine nakon njegove
smrti održan je Koncil u Kanstantinopolju, gdje je papa Honorije anatemisan.
Ovaj dogaðaj je jedinstven u istoriji papstva, kad je papu denuncirao naredni
papa i Crkva.
Još dvije liènosti ovakvog vjerovanja koje zaslužuju da se spomenu, bile su
èlanovi iste familije. L.F.M. Sozzini (1525-1565) je bio žitelj Sinene. U 1547.
godini on je došao pod uticaj Kamilloa, sicilijanskog mistika. Njegova fama se
proširila u Švajcarskoj. On je izazivao Kalvina o dogmi Trojstva. Pojaèavao je
Arijevu doktrinu, poricao božanstvensot Isusa i odrekao se dogme istoènog
grijeha i iskupljenja. Objekat obožavanja, prema njima, je mogao biti jedan i samo
jedan Bog. Njega je slijedio njegov neæak F.P. Sozzini (1539-1604). U 1562.
godini on je objavio rad o Evanðelju Sv. Ivana, porièuæi božanstvenost Isusa. U
1578.god. je otišao u Klansenburg u Transilvaniju èiji je vladar bio Ivan
Sigisumund. Bio je protiv dogme Trojstva. Ovdje je episkop Fran cis Da vid (1510 -
1579) bio žestoki anti-trinitarijanac. Ovo je odvelo formiranju sekte Rakovaèki
Katekizam, koja je dobila ime po Rakovu u Poljskoj. Ovaj grad je postao tvrðava
vjere Arijeve.
Meðu današnjim kršæanima još uvijek veliki broj ljudi i žena vjeruje u jednog
Boga. Oni nisu uvijek buèni. Zbog ogromne moæi Crkve oni ne mogu da se izraze i
meðu njima nema mnogo komunikacije.
Na kraju bi bilo interesantno citirati Atanazija, pobornika Trojstva. On kaže,
kad god je silio svoje razumjevanje da razmišlja o božanstvenosti Isusa, njegovi
naporni i beskorisni pokušaji su uzmicali - što je više pisao manje je bio sposoban
izraziti svoje misli. Na jednom drugom mjestu on proglašava svoju vjeru kao: Ne
postoje tri boga nego “jedan Bog”.
Crkva je na svojim [[ekumenski sabor|ekumenskim saborima]] njegovo učenje proglasila [[hereza|herezom]], a međusobni sukobi kršćana oko pitanja Arijeva nauka obilježili su 4. i 5. stoljeće. Arije je umro za jednog progona u Carigradu [[336.]] godine.
{{mrva-kršć}}
| 