Uranij: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
MayaSimFan (razgovor | doprinosi)
{{izdvojeni članak|ožujak 2012.}}
Nema sažetka uređivanja
Redak 15:
e_konfiguracija = 5f<sup>3</sup>6d<sup>1</sup>7s<sup>2</sup>
}}
'''Uranij''' (stari naziv '''uranurin''') je srebrno-bijeli [[Kemijski element|metalni]] kemijski element te pripada skupini [[Aktinidi|aktinida]] u [[Periodni sustav elemenata|periodnom sustava elemenata]]. Dobio je ime po planetu [[Uran (planet)|Uranu]], a otkrio ga je [[Martin Heinrich Klaproth]] 1789. godine. Osim 92 [[Proton|protona]], [[Atomska jezgra|jezgra]] uranija može imati između 141 i 146 [[Neutron|neutrona]]. Najčešći [[Izotop|izotopi]] uranija su U-238 (146 neutrona) i U-235 (143 neutrona). [[Atom|Atom]] uranija ima 92 elektrona, od kojih su 6 valentni. Uranij ima najveću atomsku masu od svih prirodnih kemijskih elemenata; iznosi 238.02891. Njegova [[Gustoća|gustoća]] je otprilike 70 % veća od gustoće [[Olovo (element)|olova]], ali nije tolika kao kod [[Zlato|zlata]] ili [[Volfram|volframa]]. Uranij je slabo [[Radioaktivnost|radioaktivan]]. U prirodi se u malim količinama pojavljuje u tlu, stijenama i vodi. U komercijalne se svrhe dobiva iz [[Mineralne sirovine|ruda]] poput [[uranit|uranita]].
 
U prirodi se pojavljuje smjesa izotopa, uranija-238 (99,284%), uranija-235 (0,711%), te vrlo malih količina uranija-234 (0,0058%). Raspada se polako, emitirajući pritom [[Alfa-čestica|alfa čestice]]. [[Vrijeme poluraspada|Poluvijek]] uranija-238 je 4,47 milijardi godina, a uranija-235 704 milijuna godina, pa služe u svrhu [[radiometrijsko datiranje|radiometrijskog datiranja]]. <ref> [http://ie.lbl.gov/toi/nucSearch.asp] "WWW Table of Radioactive Isotopes"</ref>
Redak 27:
U čistom, elementarnom stanju, uranij je srebrno-bijeli, slabo reaktivni metal, malo mekši od [[Čelik|čelika]], jako [[Elektronegativnost|elektropozitivan]] i slab [[Vodiči i izolatori|električni vodič]]. Također je [[kovanje|kovak]], žilav i malo [[paramagnetičnost|paramagnetičan]]. Ima jako veliku [[gustoća|gustoću]], otprilike 70 % veću od [[Olovo (element)|olova]], i malo manju od [[Zlato|zlata]]. <ref> C. R. Hammond: "The Elements, in Handbook of Chemistry and Physics 81st edition", publisher=CRC press, 2000. [http://www-d0.fnal.gov/hardware/cal/lvps_info/engineering/elements.pdf]</ref>
 
UranijUrin reagira s gotovo svim [[Nemetali|nemetalnim]] elementima i njihovim spojevima, gdje se reaktivnost povećava s [[Temperatura|temperaturom]]. [[Klorovodična kiselina|Klorovodična]] i [[dušična kiselina]] ga otapaju, a s neoksidirajućim [[Kiseline|kiselinama]] reagira vrlo sporo. Fino usitnjen može reagirati s hladnom [[voda|vodom]] na [[zrak]]u, pri čemu se oblaže tamnim slojem uranijevog [[Oksidi|oksida]]. Dobiva se iz [[Mineralne sirovine|rude]] i pretvara u uranijev [[Oksidi|dioksid]] ili druge uranijeve spojeve koji se rabe u industriji.
 
Uranij-235, [[Izotop|izotop]] uranija, bio je prvi izotop za kojeg je otkriveno da se može podvrći [[fisija|fisiji]]. Ostali izotopi koji se pojavljuju u prirodi su podložni fisiji, ali se ne cijepaju pomoću neutrona uz malu [[Kinetička energija|kinetičku energiju]]. Nakon bombardiranja sporim neutronima, uranij-235 će se u većini slučajeva podijeliti na dvije manje jezgre, oslobađajući nuklearnu rastavljajuću energiju i još [[Neutron|neutrona]]. Ako ovi neutroni budu apsorbirani od strane druge jezgre uranija-235, počinje [[nuklearna lančana reakcija]], i ako dalje ne postoji ništa što bi apsorbiralo nešto neutrona i usporilo reakciju, ona postaje eksplozivna. Količina od 7 kg uranija-235 dovoljna je za izradu [[Nuklearno oružje|atomske bombe]]. Prva nuklearna bomba uporabljena u ratu, [[Little Boy|Little Boy]], temeljila se na fisiji uranija, dok su prvu nuklearnu eksploziju ([[The Gadget]]) i uništenje [[Nagasaki|Nagasakija]] prouzročile [[plutonij|plutonijske]] bombe.